Teški dani Čovića i Dodika

Piše: Sead Numanović

Milorad Dodik našao se u neugodnoj situaciji.

Na sva zvona objavio je da će se i da se - u konačnici - susreo s Vladimirom Putinom.

Vijesti s tog fantomskog susreta su u najmanju ruku - čudne.

Iznad svega, nema ama baš nikakvog snimka ili slike susreta.

Dmitrij Peskov, glasnogovornik predsjednika Ruske Federacije potvrdio je da je do sastanka došlo, da je bio sadržajan, ali i pojasnio da je Putin tog dana bio i previše preokupiran nekakvom krizom oko uglja.

Ispada, dakle, da je Putin vidio Dodika, promrmljao par rečenica, Dodik je iz toga izvukao cijelu bajku.

Ali, nigdje i nikakvog snimka nema.

A nema ni informacije o tom sastanku na zvaničnoj Putinovoj stranici.

Na njoj, na primjer, danas ima najava susreta predsjednika Ruske Federacije i šefa Crvenog krsta/Crvenog polumjeseca.

Ali Dodika nema.

Koliko god se upinjao istaći da je Dodik vidio Putina, političkom prvaku bosanskih Srba nije uspjelo kapitalizirati posjetu Moskvi. Činjenica jeste i da je tek trećeg dana boravka, dobio navodnu priliku da prozbori koju s Vladimirom Vladimirovičem.

Njegov partner u zločinu, Dragan Čović proživljava vlastitu političku dramu.

Nakon što je i lično u Domu naroda Državnog parlamenta podržao Dodikov zahtjev da se poništi "Inzkov zakon" o zabrani negiranja genocida, neprikosnoveni politički lider bosanskih Hrvata dobio je žestoke medijsko-političke batine vodećih hrvatskih medija zbog toga.

Tvrdi se i da je zbog toga čak došlo i do prekida u kominikaciji koju je imao s premijerom Hrvatske i predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem. Teško je povjerovati u tu tvrdnju.

Njegovo potonje izvinjenje iznuđeno je i neiskreno i daje nam sliku Čovića kakvog baš i nismo navikli gledati - satjeranog u ćošak, s očiglednim grčevima na licu dok se pravda i izgovara ono što istinski ne misli.

Ta scena odaje da je Čović u situaciji da ne vidi izlaz iz zamješateljstva u koje se svesrdno upleo.

Njegova politika sada izgleda kao nepromišljena, horovita i - iznad svega - limitirana politički neprirodnim, ali ekonomski više nego korisnim savezom s Dodikom.

Čović kao da je suočen s izborom: ili će nastaviti sa svojim dilovima s Dodikom, što će mu donijeti politički kraj, ili će se početi čupati iz kandži kriminala koje je i sam ispleo.

Njegov savez s Dodikom, koalcija koju HDZ BiH već odavno ima s SNSD-om, sada ga vodi prema sunovratu zajedno s svojim koalicionim partnerom i poslovnim prijateljem.

Ulog za Čovića je prevelik.

S jedne strane su pare.

S druge - politička budućnost.

On lopticu sada pokušava prebaciti na teren izborne reforme i daje u najmanju ruku konfuzne izjave. One bi se mogle sublimirati u: to što ne može, mora, a to što je realno - ne može. I ne može ni nešto što mu najviše odgovara.

Čović time ponavlja svoju politiku iz vremena kada je izborni Gordijev čvor pokušavao riješiti bivši komesar za proširenje Štefan Fule, kada je političkom lideru bh. Hrvata ponuđen čak i izborni treći entitet na mala vrata, a on ga odbio.

Zvanični Zagreb ne može biti zadovoljan performansima svog eksponenta u BiH, jer mu novim i novim nemuštim istupima i potezima konstantno izbija iz ruku argumente koje nastoji nametnuti Evropskoj uniji.

Pokazuje se da Čović istinski ne želi izaći iz zone komfora.

Za njega je ovo idealna situacija i samo Boga moli da ga se opet ne izabere u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

On je neprikosnoveni politički lider bh. Hrvata sve dok nije član Predsjedništva BiH. Ima svu političku moć, osigurava više nego izdašne prihode, a nema odgovornosti i koristi svaku priliku da istakne da - sve dok nije u Predsjedništvu BiH s njim se nema o čemu razgovarati niti za šta prozivati.

Čović je svjestan i da bi pozicioniranje u jednu od tri stolice kolektivnog šefa države moglo otvoriti put za njegov odlazak sa političke scene.

Zašto bi to radio?

Dodikov i Čovićev neprirodni brak iz računa sve više politički košta.

On obojici donosi ličnu finansijsku korist. Ali politički ih ubija. Malo po malo.

Politička smrt nakon hiljada uboda.