Šta Kina želi na zapadnom Balkanu

Kina je sve prisutnija na Balkanu, bilo da je riječ o njenom sve većem soft-power utjecaju koji njeguje širom Balkana (što nije ništa čudno jer isti princip koriste i ostale ozbiljnije zemlje) trgovinom ili ekonomskim ulaganjima. Činjenica da je Kina od 2009. do 2021. godine u Balkan uložila čak 35 milijardi dolara govori o tome koliko je ovaj region važan po cjelokupne vanjskopolitičke interese Kine. Od 35 milijardi dolara, čak 20 milijardi je uloženo u Srbiju, što nam daje odgovor na pitanje ko je u regionu najveći kineski partner.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jedne prilike je svog kineskog kolegu Xija nazavao bratom, što je postalo viralno u medijskom prostoru, ali ta rečenica, koliko god bila meta podsmijavanja, može potvrditi da Srbija koristi ukazanu priliku te nastoji biti partner broj jedan za Kinu na zapadnom Balkanu.

Prisustvo Kine u posljednjih deset godina u regionu je rapidno poraslo, te se u tom razdoblju mogu vidjeti fokusi njenog djelovanja. Kada govorimo o razlozima zbog kojih je Kini važan Balkan, te otkud da Kina uloži čak 34 milijardi dolara u ovo područje, onda je bitno istaći da Kina u regionu vidi svoju šansu za produbljivanjem saradnje s evropskim državama, jer je Evropa poprilično važno tržište za Kinu. Balkan se u tom procesu vidi kao određeni most.

Djelovanje Kine prvobitno započinje izgradnjom institucionalne saradanje s kreatorima politka u određenoj državi te s kredibilnim vaninstitucionalnim akterima, koji im pomažu u provedbi ciljeva. Kina, prije svega, nastoji produbiti ekonomske veze, kao što je to slučaj sa Srbijom, Crnom Gorom, ali i Bosnom i Hercegovinom. Vlastiti interes pozicioniraju kao prioritet, a ako se to podudara i s drugom stranom, onda je saradnja idealna. Na zapadnom Balkanu smo imali i određenih primjera saradnje koji su naišli na osude, kao što je slučaj s izgradnjom autoputa u Crnoj Gori, gdje su određeni analitičari prognozirali da zbog tog projekta Crna Gora može pasti u dužničko ropstvo, zbog po njih nepovoljnog kreditnog aranžmana. Ipak, ovdje se ne može Kini spočitati maligni ili bilo koji drugi štetni utjecaj, jer je i druga strana odgovorna za epilog ovakve saradnje, te se svojevoljno odlučila na takve uslove, s poprilično nepovoljnom kamatnom stopom.

Kina protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici

U Srbiji, kao i Bosni i Hercegovini, Kinu interesira infrastruktura, te ekonomskoj diplomatiji daju prednost, ali se mora spomenuti da im, iako to ne žele potencirati, politička saradnja postaje sve zanimljivija. Potvrda ove teze jeste približavanje Komunističke partije Kine sa SNDS-om Milorada Dodika prije dvije godine na jednom od sastanaka u Banjoj Luci. Epilog sastanka, u konačnici, jeste dogovorena strateška saradnja između dvije političke opcije. Sličnu saradnju Komunistička partija Kine ima i s Vučićevim SNS-om. U oktobru 2024. godine dvije su se strane susrele u Beogradu te potvrdile da nastavljaju blisku saradnju na stranačkom nivou, uz već onu implementiranu između dvije države.

Najvažniji vanjskopolitički infrastrukturni prioritet Kine definisan je 2013. godine direktno od strane aktuelnog predsjednika Kine Xi Jipinga pod nazivom "Pojas i put". Ova inicijativa ima za cilj povezati Kinu s ostatkom svijeta, a koliko je bitna za kinesku vanjsku politiku u svim dijelovima, potvrđuje postojanje nevladine organizacije Centar za promociju i razvoj inicijative "Pojas i put" u Sarajevu. Primjetno je da kineska diplomatija u regionu nastoji kreirati prijateljski ambijent, uz poštovanje unutrašnjih odnosa te uz potenciranje jednakosti, jedinstva i nepromjenjivosti granica. Nije to zbog određene ljubavi prema Bosni i Hercegovini ili Srbiji, već zarad vlastite "politike jedne Kine", koju smatra prioritetnim ciljem, a zbog političkih problemima koje ima u vezi s Tajvanom.

Očigledno je da srpska strana unutar Bosne i Hercegovine ima nešto prisnije odnose s Kinom, a to se može pripisati nedovoljnoj zainteresiranosti bošnjačkih i hrvatskih političkih aktera za uspostavljanjem prisnijih odnosa, što je moguće. Bosna i Hercegovina i Kina su imale poprilično korektnu saradnju u poslijeratnom periodu, ali je ona u političkom smislu promijenila svoj smjer nakon 2021. godine, kada je Bosna i Hercegovina, zajedno s 39 zemalja, potpisala izjavu kojom se dijeli zabrinutost zbog situacije s ljudskim pravima u autonomnoj kineskoj regiji Xinjiang, koju naseljavaju muslimani Ujguri.

Jedan od najupečatljivijih poteza Kine jeste odbijanje davanja podrške Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Nakon potonjih događaja, odnosi ipak idu uzlaznom putanjom, posebno u  domeni energetike i trgovine, što je trend koji treba održavati. Važno je imati komunikaciju i ne dozvoliti priliku za kreiranjem praznog prostora u odnosima sa silama kao što je Kina, jer vakuum može donijeti dobro samo nekoj, eventualnoj, trećoj strani.

Prema analizama različitih istraživača, Kina će u godinama koje su pred nama rasti ekonomski, ali i politički. Njena uloga medijatora već se pokazala značajnom u pogledu zbližavanja Saudijske Arabije i Irana, što ukazuje na kinesko globalno prisustvo. Ipak, na zapadnom Balkanu fokus će, sasvim sigurno, zadržati na investicijama, infrastrukturnim projektima i kreditnim zaduženjima, uz promociju strateški bitnih inicijativa. Kineska predstojeća veća prisutnost u Evropskoj uniji sigurno će se reflektirati i na područje zapadnog Balkana, a u tom slučaju će biti zanimljivo pratiti reakcije Sjedinjenih Američkih Država, koje na Kinu gledaju kao na glavnog rivala, a koji sigurno u očima Washingtona može postati i bitan partner, što je kroz historiju već bilo viđeno u događajima poput ping-pong diplomatije i sličnih strateških zaokreta.

Na sve geopolitičke scenarije treba biti spremna i Bosna i Hercegovina, jer ostali regionalni akteri, sigurno, hoće.