Piše: Sead Numanović
"Ko ne zna da napravi, a zna da uništi?
Naravno - komuništi", mantrao je Bora Čorba zadnjih dana 80-ih godina prošloga vijeka.
Njegov "muzički izričaj" - današnjim vokabularom govoreći - "postao je viralan".
Bio je to izraz protesta protiv nagomilanog zla koje su tadašnje vlasti godinama i decenijama producirale - korupcija, nepotizam, besprizorna krađa, bahatost... Bilo je to vrijeme afera koje su se kao na traci smjenjivale pred javnošću, padali su jedni, a ustajali drugi "komuništi", počele su se formirati "alternative", najprije stidljivo kao neka udruženja građana, a onda sve otvorenije, kako su stege popuštale, pojavljivale su se stranke.
U novim partijama osvanjavali bi i stari političari, veći ili manji "komuništi".
Savez komunista, kako se formalno zvala tada jugoslovenska i podređene komunističke partije, postala je Socijaldemokratska partija.
I narod je na prvim višestranačkim izborima listom, osim u Srbiji, izabrao sebi druge da vladaju.
SDP Bosne i Hercegovine je, nakon decenija vlasti, otišao u opoziciju.
Partija je prolazila različite opozicione faze, pa bila u vlasti, odlazili su ili - mnogo češće - bili istjeravani stari, a dolazili novi drugovi. Neki su potom pravili stvoje stranke, neki se "mirili sa sudbinom" i iz prikrajka gledali šta se s Partijom dešava.
Jedna stvar je ostala ista - od Saveza komunista do Socijaldemokratske partije. I drugovima su pare bile i ostale drage. Nekima baš baš drage.
I sada svjedočimo sve otvorenijem sukobu među "drugovima".
SDP BiH je dvije stranke pod jednim krovom.
I jedni i drugi su, zanimljivo, na pozicijama. I govore kao da su nekad čak i u dvijema potpuno različitim državama, a ne samo strankama.
SDP je najjači sastavnica nasilu formirane vrlo klimave koalicije na federalnom nivou.
Prezauzeti vlastitim poslovima, ambicijama, kombinatorikama, laktanjima i spletkarenjima, borbom za i protiv (nekad ni oni sami ne znaju ni za šta su, a još manje protiv čega su) SDP se percepira kao sve slabašniji partner, sa "par ručica u nekom parlamentu" zbog čega slijedi veće i starije, kojih faktički nema.
I pošto je takva percepcija, prvi "drugovi" su najčešće na putu, nekome idu "na noge" kako bi nešto dogovorili.
