SDA - mahala! | Politički.ba

Piše: Almasa Hadžić

Kad je u pitanju politički život Bosne i Hercegovine, svega smo se u posljednjih 25 godina nagledali i naslušali. Nicale su i rasle političke partije, njihovi osnivači i vođe odjednosm su se proglašavali liderima, čija je moć, kako je vrijeme odmicalo, ubrzano proizvodila skutonoše, smutljivce i reketaše najtananijih osjećaja naroda.

Takvi su, preko noći postajali ljudi od povjerenja, te uz blagoslov „lidera“ vješto ubjeđivali narod da ih samo takvi lideri trebaju predstavljati i voditi, štititi njihova ljudska prava, nacionalne i svake druge interese, bez obzira o kojoj političkoj partiji je riječ.

Jer, kad je u pitanju BiH, svi su, što rekao narod „u pet deka“.

Mogu li takvi, ako već nisu, nakon toliko godina vođstva i povjerenja birača, dohakati Stranci demokratske akcije (SDA) u koju su od njenog osnivanja bile uprte oči većine Bošnjaka u BiH , najozbiljnije je pitanje, koje se, nakon njenog poraza u svim većim gradovima BiH na posljednjim izborima, s pravom postavlja.

Pitaju to oni koji su podržavali SDA, zato što su vjerovali riječima njenog osnivača Alije Izetbegovića, priželjkivali državu u kojoj će ih predstavljat i voditi najbolji, najkarakterniji, najumniji, najponosniji, najvaspitaniji među njima. Oni, koji su željeli da ih predstavljaju, osobe zbog kojih bi njihov obraz trebao plamtiti ponosom, a ne goriti stidom, a kako se to događa ovih dana dok slušamo međusobne optužbe i bljuvotine koje jedan na drugog iznose dojučerašnje SDA kolege, nerjetko i kućni prijatelji, inače, višegodišnji vrh vrhova ove stranke.

Svi su oni iznikli iz istog stranačkog kotla, ustvari, odabrani na istom stranačkom, sarajevskom minderu, sa koga su, većina, „bez prepona“, punih 25 godina uskakali u ministarske i poslaničke fotelje, postajali direktori raznih državnih preduzeća, institucija sa kojih su u svoje džepove, u godinama vladanja, inkasirali, samo Bog zna, koliko državnih para.

I za svo to vrijeme, onaj čestiti, neiskvareni Bošnjo, koji im je, povjerenjem datim na izborima, redovno produžavao vijek političkog trajanja, mislio je da su njegovi predstavnici mudre vođe, borci za ravnopravnost naroda kome pripada, za njegov i boljitak države BiH, u najmanju ruku „žive evlije“.

Malo, sutra.

Onaj ko je, samo u zadnja dva dana čitao saopćenja i slušao izjave dojučerašnjih stranačkih kolega koji su godinama, skupa, krojili političku sudbinu BiH, posebno Bošnjaka, dovoljno mu je bilo da potvrdi sumnje da se najjača bošnjačka stranka SDA pretvorila u najprimitivniju mahalu (neka mi oproste naše divne, bosanske mahale) u kojoj se ne zna ko će čijeg prljavog veša više iznijeti u javnost, iako su u njegovom prljanju, koliko do jučer, zajedno učestvovali.

Saopćila Sebija, saopćio Denis, izjavio Konaković, rekao Čampara, objelodanio Izetbegović, mislio Efendić ...sve, dojučerašnje prve face SDA, čija se, godinama, kad s mindera podignu samo jednu obrvu, među biračima i simpatizerima ove stranke, pikala više nego materina i babina riječ.

To što su se politički razišli, legitimno je pravo svakog od njih.

Nisu se, sigurno, razišli zbog ideologije i moralnih ubjeđenja, već zbog vlastitih političkih i drugih interesa. No, i to je legitimno. Svako sebi. Ali.

Kako razumjeti to što su svojim vladanjem od SDA napravili munafički karakazan, u kome, se politika sa vrha prenijela na lokalni nivo, pa su, nerjetko, kvalificirani smutljivci, seoske siledžije i primitivci, diplomirani upravljači građevinskim mašinama (kakav je slučaj u Tuzlanskom kantonu!) postajali probrani visokorangirani mislioci SDA odakle odlučuju koliko je ko dobar ljekar, profesor, direktor, ministar, ko može biti premjer, načelnik općine, kojim putem treba da ide politika bošn jačkog naroda itd.

Za ovakvo stanje, ruku na srce, kriv je najviše onaj prvi u stranci, pa za njim oni po hijerarhiji poredani.

Stranka demokratske akcije duboko je zaglibila u blatu vlastitih smutnji, svađa, međusobnih podmetanja i optužbi... Nesebično su joj u tome, godinama, pomogli njeni dugogodišnji, nezaobilazni, školovani kosovci i udbaši, beskrupulozni karijeristi, kojih se nikad nije htjela odreći i kojim danas ima zahvaliti na svim „slučajevima“ koje predsjednik SDA pominje jučer u medijima, a u kojima su stradavali nevini i zbog čega optužuje one koji su ga napustili.

Što prije SDA shvati da se od velike stranke pretvorila u običnu mahalaštinu, to bolje za njih.

Ako misle da vrate povjerenje birača, moraju početi sa jakom dezinfekcijom čitave stranke i to, najprije, krenuti od mahale, odnosno, mahalskih baraba pa do „velikog mindera“ na kome nema nevinih.

A to, ko je Sebijin, Bakriov, Denisov, Konakvoićev itd... to više nikoga nije briga.