Prava opasnost Trumpu prijeti od toga što će se dalje događati s presudom Vrhovnog suda Kolorada.
Piše: Đivo Đurović
Kad bi Amerika zbilja bila država velikih urota i moćnih igrača koji svime upravljaju iz pozadine, republikanske elite dale bi nalog svojim ljudima na Vrhovnom sudu i jednom zasvagda eliminirale Trumpa s političke scene. Ali niti je Amerika takva država, niti će se ovaj elegantni scenarij obistiniti.
Odlukom o diskvalifikaciji Donalda Trumpa od učešća na izborima u Koloradu vrhovni sud te savezne države otvorio je novi put prema zaključenju Trumpove ere bez njegova drugog mandata u Bijeloj kući. Taj je put prilično uzak, jedva puteljak, iako rukavci vode u različite dijelove šume. I posve je neutaban, utrt trasom starom stoljeće i pol kojom ni onomad niko zapravo nije prošao. No, nema sumnje da je tim putem moguće doći do željenog odredišta; iako se zasad čini da je to manje izgledna ruta, ona nije isključena.
Gotovo svi pravni analitičari i mediji slažu se da je odluka iz Denvera "historijska" bez obzira na to kakav bude njen praktični učinak. Sudbena vlast ponovno igra glavnu ulogu u američkim predsjedničkim izborima, prvi put od zloglasnog slučaja Bush v. Gore iz 2000. Savezni Vrhovni sud te je godine predao pobjedu na Floridi – a time i Bijelu kuću – kandidatu koji je tamo osvojio manje glasova i koji je kasnije postao jedan od najomraženijih američkih predsjednika, i kod publike i kod kritike. Oteto—prokleto, o tome bi George W. Bush mogao štošta reći.
Namjerava biti diktator
Amerika je danas u znatno gorem stanju nego u toj zlatnoj eri prije 11. septembra. Prethodni predsjednik pokušao je oteti prošle izbore koje je izgubio, a na idućima će se, izgleda, odlučivati o tome hoće li zemlja i dalje biti demokratija, dakle hoće li četiri godine kasnije uopće biti izbora. Zato moguća eliminacija kandidata koji otvoreno najavljuje da, ako bude izabran, "namjerava biti diktator" nije pitanje pukog politikantskog nadmetanja ljevice i desnice, ili unutarnjeg glođanja samih republikanaca.
Trumpovo odstranjenje iz utrke, bez obzira na vjerojatne proteste i moguće nerede njegovih pristalica, uklonilo bi najveću stratešku opasnost koja je Sjedinjenim Državama prijetila još od pada Sovjetskog Saveza. Zato je presuda iz Kolorada, kako to Joe Biden voli reći u posebnim prigodama, "jebeno velika stvar". Već je površinski jasno da je riječ o nesvakidašnjoj situaciji kad se čovjeku koji je bio predsjednik zabranjuje da se ponovno kandidira za predsjednika jer je učestvovao u pobuni protiv države kojoj je bio na čelu. "That’s some Central American shit there", rekli bi Amerikaci prije 2020. kad je srednjoameričko shvaćanje "uredne smjene vlasti" Trump uvezao preko svog velikog zida sve do zgrade Kongresa u Vašingtonu.
Vrhovni sud Kolorada potvrdio je mišljenje nižeg suda da su događaji 6. januara 2021. predstavljali pobunu (insurrection) u smislu 3. stavka 14. amandmana na Ustav Sjedinjenih Država te da je Donald Trump u njoj učestvovao, čak da ju je organizirao, uključujući pokušaj da preokrene ishod predsjedničkih izbora 2020. godine, da krivotvori broj dobivenih glasova, da sastavi izaslanstva lažnih, "alternativnih" elektora, kroz pritisak na potpredsjednika da prekrši Ustav te konačno otvorenim pozivom na marš na zgradu Kongresa.
‘Učestvovao u pobuni protiv iste’
Iz teksta spomenutog Četrnaestog amandmana prilično je jasno da njegovi autori, neposredno nakon Građanskog rata (1861-1865), nisu htjeli da bivši pobunjenici učestvuju u političkom životu. Sjetit ćete se, tu je bila riječ o dva politička entiteta—jedan je bio nelegitiman, zvao se Konfederacija i izgubio je rat, a drugi je svoj legitimitet vukao još od pobjede nad Velikom Britanijom, pobijedio je i u Građanskom ratu te se zvao Sjedinjene Američke Države. Da se zasvagda raščisti neugodno pitanje "Gdje si bio šezdesetprve?", donesen je ovaj amandman s ustavnom snagom:
Ne može biti senator ili član Zastupničkog doma Kongresa ili elektor za izbor predsjednika i potpredsjednika, niti može obnašati bilo kakvu javnu dužnost, civilnu ili vojnu, u Sjedinjenim Državama ili u bilo kojoj od saveznih država, onaj ko je – nakon položene zakletve da će se pridržavati Ustava Sjedinjenih Država – kao član Kongresa, ili kao zvaničnik Sjedinjenih Država, ili kao član zakonodavnog tijela bilo koje savezne države, ili kao član izvršne ili sudbene vlasti – sudjelovao u ustanku ili pobuni protiv nje ili je pružio pomoć ili podršku neprijateljima iste. No, Kongres može, dvotrećinskom većinom glasova svakog doma, otkloniti ovu zapreku.
Ako ovaj (moj amaterski) prijevod pročitate vrlo detaljno, pronaći ćete kvaku za koju se hvata Trumpova obrana: među nabrojanim dužnostima ne spominje se eksplicitno ona predsjednika Sjedinjenih Država. Takva interpretacija posve je apsurdna. Ne treba biti pravni genij ni historijski ekspert da se shvati kakva je u gornjem tekstu bila namjera zakonodavca. To sigurno nije bio manevar kojim bi se svakom i najnižem konfederalnom ćati zabranilo učešće u politici, ali ostavilo široka vrata za kandidaturu Jeffersona Davisa za predsjednika Sjedinjenih Država.
Ili, riječima obrazloženja presude u Denveru, "predsjednik Trump želi da povjerujemo kako ova odredba diskvalificira svakog pobunjenika koji je prekršio zakletvu, osim onog najmoćnijeg, i zabranjuje im da budu izabrani na bilo koju državnu i saveznu dužnost, osim na onu najvišu u zemlji". No, iako je apsurdna, takva interpretacija može pomoći Trumpu jer pravno načelo kaže da, kad postoje višestruke vjerodostojne interpretacije, treba primijeniti onu koja je najpovoljnija po optuženika. Kao što sam upozorio, puteljak je uzak i lako ga je prepriječiti.
Potencijalnih barijera ima još ali neću daviti s detaljima. Zato što nam je to dobar uvod u političke posljedice presude, reći ću samo da nije jasno može li sud nekome zabraniti da učestvuje na stranačkim predizborima. Stranke su privatne organizacije (udruženja građana) pa država ne bi trebala imati pravo uplitati se u njihove unutarnje stvari; no stranke imaju i javnu funkciju, pa ne mogu naprimjer odrediti da na predizborima pravo glasa imaju samo bijelci (privatne organizacije bi to mogle). Nadalje, iako su predizbori unutarstranačka stvar, provode ih službena tijela pojedinih saveznih država.
Očito je da je ovdje puno kontradikcija koje će trebati razriješiti. No, jedna je stvar jasna: u slučaju da ova presuda ostane na snazi i nakon Trupove žalbe saveznom Vrhovnom sudu (SCOTUS), njegovo ime neće biti na glasačkom listiću u Koloradu iduće godine (ili bilo koje druge). Predizbori su možda siva zona, ali predsjednički izbori nisu; nema dvojbe da sudbena vlast ima ovlasti regulirati provođenje izbora u svojoj državi.
Politički gledano, skidanje Trumpa s predizbornog i s izbornog listića u Koloradu neće ništa promijeniti ako sve ostane samo na toj jednoj državi. Kolorado je jako sklon demokratima, Biden je tamo pobijedio s 14 postotnih poena. Čak i kad bi Trump imao ikakve šanse da tamo pobijedi, to bi značilo da pobjeđuje i u nizu drugih država te da mu Kolorado nije posebno važan za osiguranje većine. Ni u stranačkim predizborima ništa se neće promijeniti ako Trump izgubi Kolorado, tim više što su republikanski predizbori tamo zakazani na Superutorak 5. marta i utopit će se u rezultatima desetak drugih država u kojima Trump uvjerljivo vodi.
Prava opasnost Trumpu prijeti od toga što će se dalje događati s presudom Vrhovnog suda Kolorada, hoće li SCOTUS pristati razmotriti njegovu žalbu i hoće li se za Koloradom povesti druge države. Najmanje izgledno je "atomsko rješenje" po kojem bi SCOTUS potvrdio presudu Vrhovnog suda u Denveru, Trumpa proglasio pobunjenikom u smislu Četrnaestog amandmana i diskvalificirao ga od učešća na izborima u svim saveznim državama. Politički, pravno i historijski to bi bio jedini ispravni ishod.
No, većinu na Vrhovnom sudu čine konzervativne sudije, a čak troje od ukupno devet postavio je Trump. Kad bi Amerika zbilja bila država velikih urota i moćnih igrača koji svime upravljaju iz pozadine, republikanske elite dale bi nalog svojim ljudima na Vrhovnom sudu i jednom zasvagda eliminirale Trumpa s političke scene. Ali niti je Amerika takva država, niti će se ovaj elegantni scenarij obistiniti.
SCOTUS može poništiti presudu iz Kolorada; u tom slučaju vratili bismo se gdje smo bili prekjučer. Rješenja kreativnija od toga bila bi loša po Trumpa: ako Vrhovni sud recimo kaže da treba primijeniti posljednju odredbu Četrnaestog amandmana i pošalje Kongresu da "dvotrećinskom većinom glasova svakog doma otkloni ovu zapreku" – Trump je gotov jer republikanci nemaju te glasove. Ili ako SCOTUS odbije razmotriti Trumpovu žalbu, na snazi bi ostala diskvalifikacija iz Kolorada, ali bi to bio jasan signal drugim državama da i one mogu skinuti Trumpa s listića. Tu bi se pak počele osjećati političke posljedice.
U svakom slučaju, Trumpu prijeti veća opasnost od toga da lančana reakcija pokrenuta na Vrhovnom sudu Kolorada dovede do toga da izgubi republikansku nominaciju nego da izgubi predsjedničke izbore. Iako Vivek Ramaswamy kaže da će se iz solidarnosti povući iz utrke u državama u kojima bi Trump bio diskvalificiran, Nikki Haley se neće povući. No, to ne znači da će ona i osvojiti nominaciju.
Stranka je, kako sam rekao, privatna organizacija, a ova konkretna Republikanska stranka toliko je ovisna o Trumpu da ne treba isključiti mogućnost da vodstvo odluči suspendirati predizbore, sazvati stranačku konvenciju i bez glasanja samo proglasiti Trumpa za kandidata, kao što su se, po volji Božjoj, nekad proglašavali kraljevi. Već na izborima 2020. republikanci nisu imali čak ni formalni program, sad mogu i bez formalnog izbora kandidata. Uostalom nije li njihov kandidat ionako rekao da namjerava biti diktator?
