Sa Našom strankom neće niko iole ozbiljan. Zašto?

Piše: Sead Numanović

Naša stranka je u slobodnom padu.

Partija se pogubila u nesposobnom obnašanju vlasti.

Stranka nikada nije ni bila "baždarena" za vlast. Njen modus operandi uvijek je bio da iz prikrajka promatra dešavanja, komentira ih, zagovara principe naprednog svijeta i dobija grantove. Poželjno strane - izdašniji su.

U to vrijeme, kada je Naša stranka bila u "opoziciji", bilo je hvale vrijednih inicijativa i kadrova.

A onda je Naša stranka ušla u vlast.

I time je označen početak njenog kraja.

Ona je, barem meni, najveće razočarenje!

Njeni su čelnici preko noći napustili principe u koje su se godinama zaklinjali.

Zarad fotelja glasali su za osobe sa zapadnih crnih lista.

Fotelje su im bile naknada i za katastrofalne kadrovske poteze.

Zaboravili su sve što su ne samo govorili, već i radili dok nisu bili na vlasti.

I kadrovi Naše stranke, osim časnih izuzetaka za koje vam ne trebaju ni svi prsti jedne ruke, pokazali su se kao bahate neznalice.

A lijepo su govorili u rijetkim prilikama nekada kada su dobijali priliku, elokventno branili principe naprednog svijeta...

I? Gdje je Naša stranka danas?

"Dobri ljudi" odavno ne stanuju tu. Pa je i jednim od slogana to potvrđeno. Kao kod svih skorojevića, priča se o onome čega nema!

U Sarajevu su tu i tamo, razjedeni unutarnjim sukobima i bolesnim ambicijama.

Niko neće s njima.

Hajde što to neće Stranka demokratske akcije, a eksplicitno ni Demokratska fronta, kao ni Stranka za Bosnu i Hercegovinu, to je i očekivano, u neku ruku.

Ali što s njima ne želi ni Socijaldemokratska partija, problem je koji zavrijeđuje suočavanje čelnika Naše stranke.

Šta su to uradili da već sedmicama ne staje rat kadrova ove dvije stranke u Sarajevu?

No, suočavanja sa samim sobom neće biti u Našoj stranci.

Kao i svaki organizam u nestajanju, oni nisu kadri to napraviti, promisliti o sebi i odrezati političke gangrenozne elemente (pojedince i politike) koje razjedaju ovu partiju.

Bosni i Hercegovini treba liberalno-građanska stranka. I vrlo je bitno da ona bude jaka. A jakost se ogleda i u sposobnosti da dobro vlada, donosi dobre zakone, na pozicije postavlja sposobne i odgovorne.

Sve ono što Naša stranka nije. Niti je ikada bila. A željeli smo da bude!

I da se razumijemo, ni ostale partije tog bosanskohercegovačkog/bošnjačkog spektra (kako sami sebe zovu), nisu takve.

No, Naša stranka je baš to trebala biti.

Barem su nam tako objašnjavali njeni osnivači koji su se davno povukli u sjenu ili su tamo otjerani i - u najboljem slučaju - šute.

Ništa nije vječno.

Našoj stranci možemo klanjati političku dženazu. Dužni smo i halaliti. Teška srca.

Što prije nestane ta partija, to bolje za ideju koju je zagovarala.