Ruski izvještaj o BiH je tipičan primjer politički instrumentalizirane „antifašističke“retorike: selektivne, tendenciozne i u funkciji dnevne geopolitike.
Piše: Elvedin Subašić
U maju ove godine Institut Evropske unije za sigurnosne studije (EUISS) objavio je izvještaj u kojem navodi da, iako Rusija ne nudi održivu ekonomsku alternativu EU na Zapadnom Balkanu, i dalje intenzivno koristi etničke podjele, dezinformacije i kulturne veze (npr. Srpska pravoslavna crkva) za utjecaj na političku scenu regiona. To dokazuje i sadržaj novog izvještaja Ministarstva vanjskih poslova Ruske federacije u „pogledu situacije s veličanjem nacizma te širenjem neonacizma i drugih praksi koje doprinose poticanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodne netolerancije.“ Riječ je o izvještaju koji se, na osnovu sadržaja, može pripisati prije srpskim obavještajnim izvještajima o stanju u BiH nego ruskim, s obzirom da je selektivni pristup informacijama i tumačenje događaja identično narativu koji se kreira u srpskim političkim krugovima i medijima.
Nastavak ruske propagande
Postoji više izvještaja, poput istraživanja Jeta Loshaja iz 2024. godine ili Italijanskog instituta za međunarodne studije, koji dokazuju sistematsko širenje ruske propagande u različitim zemljama Evrope. Istraživanja medija razotkrila su interne dokumente fonda Pravfond, prema kojima je Rusija finansirala medije, pravnu odbranu osumnjičenih špijuna i propagandu u zemljama Balkana, a aktuelni događaji crtanja Davidove zvijezde po Francuskoj i bacanje svinjskih glava u dvorišta džamija u ovoj zemlji pokazala su određene konekcije s ruskim obavještajnim aktivnostima. Prema nezvaničnim informacijama i medijskim naslovima, svinjske glave su kod francuskog stočara kupile osobe koje su vozile auto srbijanskih tablica, a koristile hrvatsku mobilnu karticu. To je bio jedan od tragova francuskim istraživačima da ove radnje dovedu u vezu s ranijim djelovanjem ruskih agencija na podizanju tenzija u ovoj zemlji koja je bespogovorno stala u odbranu Ukrajine. Djelovanje ruskih obavještajnih agencija u različitim zemljama, ima za cilj podirivanje društvenog poretka i izazivanje građanskih sukoba čime se skreće pažnja ne samo s agresije na Ukrajinu, već i drugih ruskih aktivnosti u zemljama. BiH nije iznimka.
„Za stanje u BiH krivi su Bošnjaci i Hrvati“
U spomenutom ruskom izvještaju o nacizmu, u dijelu koji se odnosi na BiH, kreira narativ o ugroženosti Srba i političkim pritiscima na entitet Rs od strane evropskih zvaničnika, ali i Bošnjaka koji svojim djelima, navodno, pokazuju da promiču nacizam. Tako se podatak o promjeni velikog broja ulica nakon stjecanja nezavisnosti BiH dovodi u vezu s ukidanjem antifašističke tradicije na korist promocije nacističkih saradnika: „U Federaciji BiH odvijaju se pokušaji ‘pranja' nacističkih saradnika uz prešutnu saglasnost lokalnih političkih elita. Nakon oružanog sukoba 1992–1995, vlasti u gradovima s bošnjačkom većinom preimenovale su niz ulica u njihovu čast. Konkretno, u Sarajevu su 152 ulice preimenovane.“Dokument naglašava hrvatsko-ustaške i bošnjačke kolaboracioniste, ali sustavno relativizira četničku kolaboraciju i kasniju rehabilitaciju njezinih simbola i ličnosti.
Naravno, izvještaj otvoreno ističe rusko-srpsku saradnju:
„Treba napomenuti da ruska strana razvija saradnju s Rs u oblasti borbe protiv veličanja fašizma i historijskog falsifikovanja. Naprimjer, tokom posjete delegacije Nacionalnog centra za historijsko pamćenje pri predsjedniku Ruske Federacije Rs od 22. do 24. maja 2025. godine, dogovoreno je širenje informacija u entitetu o genocidu nad sovjetskim narodom u Velikom otadžbinskom ratu te promocija u Rusiji podataka o masovnim zločinima hrvatskih, njemačkih i italijanskih fašista nad Srbima. Nacionalni centar izrazio je spremnost da na svom portalu objavi monografije bosanskih srpskih naučnika na ruskom jeziku, organizuje izložbu o istrebljenju srpskog stanovništva u Muzeju žrtvama Drugog svjetskog rata koji je u izgradnji u Rusiji, te uključi lokalnu omladinu u takmičenja i programe u okviru projekta ‘Bez zastare'. Tokom posjete memorijalnom području Donja Gradina, dijelu jasenovačkog logora smrti koji je uspostavila NDH, potpisan je i prvi sporazum o saradnji sa srpske strane BiH.“Dok se u prvi plan kontinuirano stavlja pojam genocida nad Srbima, Rusija, u skladu sa srpskom politikom, sistematično izbjegava tretiranje genocida u Srebrenici i uopšte korištenje ovog termina.
Bijeg u prošlost
Izvještaj ne zalazi u dubinu društveno-političkih problema u našoj državi, poput analize antiustavnog djelovanja vladajućih struktura u manjem entitetu, već složenost problema površno opisuje stavljajući u prvi plan historijski narativ, a ne aktuelne političke antidržavne poteze: „Etničke napetosti i podjele u BiH koče pravni i institucionalni napredak ka većoj društvenoj integraciji i pomirenju. Spomenute kontradikcije uključuju, između ostalog, i različite interpretacije uloge svakog naroda tokom Drugog svjetskog rata i njihovog doprinosa oslobađanju svijeta. Ova ‘fragmentacija' historijskog pamćenja posljedica je oružanog sukoba u BiH 1992–1995. Primjera radi, predstavnici bošnjačke političke elite promovišu narativ o borbi protiv okupatora i ‘vanjske agresije' kako u Drugom svjetskom ratu, tako i tokom 1990-ih. Naglašavaju da su u oba slučaja Bošnjaci uspjeli sačuvati Bosnu i Hercegovinu ‘jedinstvenu i nedjeljivu'. Lokalni Srbi obilježavaju stradanja žrtava koncentracionih logora marionetske fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH, 1941–1945) i ističu presudan doprinos srpskog naroda borbi protiv nacizma. Hrvati, pak, imaju tendenciju da umanjuju broj srpskih i jevrejskih žrtava tokom rata, dok naglašavaju potrebu sjećanja na sve Hrvate koji su izgubili život – kako partizane, tako i pristalice NDH. Pri tome žestoko kritikuju ‘krvoločni režim Josipa Broza Tita' zbog obračuna s pristalicama NDH na kraju rata.“
Zloupotreba borbe protiv fašizma
Ruski izvještaj o BiH je tipičan primjer politički instrumentalizirane „antifašističke“retorike: selektivne, tendenciozne i u funkciji dnevne geopolitike. Kremljovski diskurs se oslanja na simbole Drugog svjetskog rata i narativ pobjedničke Rusije/ SSSR-a, ali ih politički eksploatiše. Na taj način, svaka kritika Kremlja postaje “gorljivi revizionizam”, dok se vlastite društvene patologije predbacuju drugima. Država koja danas jedina u Evropi liči na nacističku Njemačku piše ovakav izvještaj o nacizmu.
Rusija se legitimno poziva na ogromnu žrtvu SSSR-a u porazu nacizma. Ali njena sadašnja upotreba etikete “nacizam” postala je rastezljiva: neprijatelje proglašava nacistima, a istodobno ne želi vidjeti vlastitu militariziranu ultranacionalističku kulturu, od paravojnih ikonografija do brutalne invazije na susjedne zemlje. Evropske države su iz tog razloga glasale protiv ruske rezolucije o “borbi protiv glorifikacije nacizma”. Ne zato što simpatiziraju nacizam, nego zato što je tekst pretvoren u propagandni alat, što su detaljno objašnjavali i relevantni mediji i analitičari. O tom evropskom glasanju, kojem se pridružila i BiH, izvještaj navodi: „Delegacija BiH pri Generalnoj skupštini UN glasala je protiv nacrta rezolucije pod nazivom Borba protiv veličanja nacizma, neonacizma i drugih praksi koje doprinose podsticanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netolerancije, koju svake godine predlažu Rusija i drugi kosponzori. Vrijedi napomenuti da je BiH ranije ne samo podržavala usvajanje ovog dokumenta, već bila i među njegovim kosponzorima. Odluka da se glasa protiv donesena je pod uticajem bošnjačkog šefa Ministarstva vanjskih poslova BiH, bez koordinacije s predstavnicima drugih konstitutivnih naroda u vlasti, kako to zakon nalaže.“Utjecaj Rusije se može primijetiti u Srbiji na slijeđenju ruske propagandističke matrice na primjeru dezinformisanja javnosti o odnosu prema dokumentu o borbi protiv nacizma koji je predložila Rusija. U Srbiji se na društvenim mrežama masovno dijelila infografika sa spiskom zemalja koje su glasale protiv ili su bile uzdržane od glasanja o rezoluciji UN-a koju je Rusija predložila 2014. godine “za borbu protiv veličanja nacizma”. Države su glasale jer je tekst rezolucije bio ograničen i instruiran politikom Kremlja.
S druge strane, koliko ruske obavještajne agencije imaju utjecaja na BiH još uvijek nije dubinski istraženo, ali prošlogodišnja obuka MUP RS-a od strane ruskih sigurnosnih stručnjaka eklatantan je primjer saradnje ruskih i srpskih agencija. Izvještaji poput ovih idu samo kao teoretski instrument u aktuelnom hibridnom ratu.
