Piše: Almasa Hadžić
Foto: Ahmet Bajrić-Blicko
Da je jedna promocija knjige mnogo više od pukog predstavljanja njenog sadržaja, pa makar to bila i knjiga "Svjedok genocida" za koju je njen autor Roy Gutman dobio Pulicerovu nagradu, pokazalo se sinoć u Tuzli gdje je promociji iste prisustvovalo nekoliko stotina osoba.
Srdačan susret Gutmana sa ratnim gradonačelnikom Tuzle Selimom Bešlagićem, podsjećanje na vrijeme kada je svaka istinita informacija koju je novinar tada mogao dobiti našla mjesto u najpoznatijim svjetskim medijima, ne samo da je uzburkala emocije starih poznanika i prijatelja, već i riječi zahvale za sve ono što su, u ime istine, radili i jedan i drugi.
Prijatno je bio iznenađen da će jedan od promotora njegove knjige biti prof. dr. Elmir Jahić, ljekar u ratnoj bolnici u Sapni, koga je Gutman sreo tokom 1995. godine
Jedno, također, od prijatnih iznenađenja Royu je priredila mlada Amina Hadžić, studentice Filozofskog fakulteta u Tuzli.
Prišla je Gutmanu sa željom da joj potpiše knjigu i kazala mu da dolazi iz Kozluka, mjesta iz koga je 1992. godine, put Mađarske, vozom Državne željeznice Srbije, deportovano oko 1.800 Bošnjaka, a o čemu je Gutman napisao jedan od izuzetno značajnih tekstova čiji su navodi, kao dokaz, poslužili na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.
Roy je odjednom zastao, sav ozaren interesujući se da li su se Bošnjaci vratili u svoj Kozluk, našto mu je Amina potvrdno odgovorila.
"Rekao mi je da mu je drago zbog toga i da je impresioniran ljudima koji su, unatoč svim nedaćama rata, odlučili da se vrate tamo odakle su protjerani. Pitao je kako su danas ljudi tamo, da li su sretni, kako izgleda mjesto. Vodili smo ugodan razgovor", napisala je Amina Hadžić na svom Facebook profilu, čiji se otac kao dvanaestogodišnjak, skupa sa svojim roditeljima 1992. godine našao u vozu među deportovanim Bošnjacima iz Kozluka.
Iako sam sa strane posmatrala razgovor Amine i Roya Gutmana, nakon završetka promocije, svojim karakterističnim osmijehom zadovoljstva, Roy mi je rekao "zamisli, na promociji je bila i djevojka iz Kozluka. Pa divno je čuti da su se ljudi tamo vratili".
