Razlika između Dodika i Osmorke je što Dodiku vlast treba zbog cilja, a Osmorki zbog fotelja

Piše: Almasa Hadžić

Zaista ne mislim da su čelnici Osmorke izdajnici, kako ih već duže vrijeme, a posebno nakon jučerašnjeg donošenja Zakona o nepokretnoj imovini u Rs, na društvenim mrežama nazivaju mnogi koji su borbu za bosanski grunt plaćali životima svojih sinova, dijelovima vlastitog tijela, progonom, trajnim siromaštvom...

Ne mogu ti ljudi, bez obzira šta o njima, pojedinačno neko mislio, svjesno biti izdajnici.

Mogu, doduše, biti politički diletanti, levati i ćalovine kako se u Bosni nerjetko nazivaju oni koji se koliko je "od usta do nosa" razumiju u posao kojim se bave, ili se žele njime baviti.

Ili oni što kroz politiku, u želji da se domognu moći, ne mogu vidjeti koliko čega gube na putu ostvarenja te moći, misleći da je narod toliko oglupavio da se, slično njima, u procese koji se naših života tiču, razumiju baš kao i oni, to jest "od usta do nosa".

Za 24 godine koliko je Milorad Dodik aktivno, nekad polovično, nekad u punom kapacitetu, u politici onaj ko nije proučio njegovu ličnost, a krenuo sa njim u politički dil, toga pod hitno treba mjenjati sa funkcije ne samo u političkoj partije u kojoj se baškari, već i iz kućnog savjeta, ako ga je tamo, slučajno, zapala kakva pozicija.

Kada je u januaru 1998. godine Milorad Dodik prvi put, glasovima mahom Bošnjakai pod pritiskom međunarodnih zvaničnika na čelu sa tadašnjim ambasadorom SAD u BiH i šefom OHR-a, izabran na poziciju premijera Rs, Dodiku je trebalo samo desetak minuta, nakon što su poslanici ozvaničili njegov izbor i zločinka Biljana Plavšić objavila da je "Vlada krštena", da pokaže da on nije onaj kakvim se istog tog dana, onim koji su ga izabrali, predstavljao, upućivao im medene riječi, obećavao i nudio sve i svašta.

Uvečer ni nalik na onog od prije podne.

Bošnje, glasači "za" nisu vjerovali šta njihove uši čuju dok je ovaj čitao svoj ekspoze.

I neće im biti prvi put.

Politički partneri iz Sarajeva u godinama kasnje, a za potrebe formiranja vlasti, redovno su u Dodiku gledali "manje zlo" od onih koji su se nudili iz Rs, a on je, iz godine u godinu, postajao ne samo "veće zlo" već i hrabriji, hazardniji i bezobrazniji na putu ostvarenja svog političkog cilja.

Trenutno sve ukazuje da, zarad ostvarenja tog cilja, politika koju, da se razumijemo, nije gradila samo Dodikova pamet već i ona koja je devedesetih godina prošlog stoljeća krenula u razaranje Bosne i Hercegovine, a na kojoj dugo već jaše Milorad Dodik, vješto mijenja pravce djelovanja, a i svoje partnere.

Njegova je logika ko više da, ustvari od koga se više može uzeti, to jest oteti u korist cilja koji ima.

Kako su se, nakon ovogodišnjih općih izbora, dogovarali i šta su potpisivali kao osnov za pravljenje vlasti čelnici Osmorke na jednoj strani i politički duet SNSD i HDZ na drugoj, to ćemo saznavati u vremenu koje je pred nama.

Prvi čin dogovora, u ime politike koju predvodi Dodik, vidjeli smo jučer.

Slatke Dodikove riječi, grljenja po kojekakvim lokalnim druženjima i pijankama, zajednička sportska navijanja, javno oduševljenje Nikšićevim nebulozama izrečenim na jednoj press konferenciji i sijaset drugih "znakova jedinstva" na liniji Osmorka-HDZ-SNSD, isparili su upravo jučer kada su Dodikov SNSD i njegovi koalicioni partneri u Narodnoj skupštini Rs, izglasali Zakon o nepokretnoj imovini Rs kojim se vlasništvo države, na području entiteta knjiži kao vlasništvo Rs.

Bošnjački član Predsjedništa Bosne i Hercegovine Denis Bećirović,nakon što jeNS Rs izglasala Zakon, odmah je izdao "pojašnjenje" kome pripada državna imovina, šef pregovaračke parade Osmorke Nermin Nikšić javno i glasno je povikao da se "nisu tako dogovorili", poručivali su koješta i drugi, a Dodik im je, svima, hladno odgovorio da "NS Rs jedina ima pravo da kroz zakonski okvir odlučuje o imovini Srpske" i da je "pitanje imovine riješeno kroz Dejtonski sporazum".

I tačka.

Šta ćemo sad?

Jesu li se dogovorili da se neće dogovarati oko "teških pitanja" i da će pitanja oko kojih se ne mogu dogovoriti, kazali su kad su potpisivali sporazum o formiranju vlasti "ostaviti za kasnije", i o njima raspravljati "kad za to dođe vrijeme".

A onda se dogodilo da Dodik za "vrijeme" nikoga ne pita, već ide putem kojim treba da dođe do zacrtanog cilja.

A cilj je od entiteta Rs napraviti državu srpskog naroda.

Tako se po ko zna koji put pokazalo da za razliku od Osmorke kojoj ulazak u vlast služi radi vlasti, fotelja, osveta i moći koju fotelje sa sobom nose, Miloradu Dodiku vlast treba radi ostvarenja cilja, jer je on moć vlasti, kako u materijalnom, tako i u svakom drugom obliku odavno izživio.

Čelnici Osmorke očigledno nisu svjesni tog Dodikovog poriva, a ni cilja i još uvijek na njegove laži gledaju kao na simpatične "trenutne ispade čovjeka sa kojim se sve lako može dogovoriti, samo treba biti fin i korektan" kako svojim partijskim drugovima i koalicionim partnerima objašnjava nesretni Nermin Nikšić.

Za jučerašnje usvajanje Zakona o nepokretnoj imovini Rs, iako su svo ovo vrijeme bili "fini i korektni", čelnici Osmorke horski priznaju da se nisu dogovarali.

Vjerujem da nisu, kao što nisu, kad su sa njim "političke tikve sadili" bili svjesni da će i Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću njihova leđa poslužiti kao oslonac preko kojeg će ovaj dvojac preorati državu Bosnu i Hercegovinu.