Rata nece biti

Piše: Sead Numanović

Vrlo nerado i s teskom mukom kuckam ova slova.

Moje gostovanje sinoć kod Senada Hadžifejzovića, u Centralnom dnevniku, izazvalo je i jos uvijek izaziva jako puno reakcija.

Uglavnom su očekivane. I one dobre i one loše. Hvala svakome ko se osvrnuo i ko će se osvrnuti na razgovor Senada i mene. I s pohvalom i s kritikom.

Sve što sam rekao sinoć – mislim. I gore od onoga sto sam rekao!

I ODMAH DA KAŽEM – RATA NEĆE BITI.

Ali to ne znači da trebamo spavati mirno i vratiti se našem uobičajenom životu. Naprotiv!

Ukoliko nas „non-paper“ koliko-toliko ne prodrma i natjera da počnemo razmišljati i raditi u skladu s novim spoznajama, desit će se „non-paper“. I nas neće ama niko i ama baš ništa pitati.

Svijet se mijenja iz temelja.

Stari postulati idu u historiju, novi se formiraju.

Gradi se jedan surovi svijet.

U ovom vremenu tranzicije sve su opcije na stolu.

Mudri ljudi svijeta o ovome pišu duge naučne radove. Opominju, upozoravaju, mole...

Proces nezaustavljivo ide svojim tokom.

A mi?

Šta nam je činiti?

Ako želimo da nam država opstane i postane, moramo se mijenjati.

To je teško. Gotovo nemoguće. Predaleko smo otišli na putu samouništenja kao politički narod.

U vojnom smislu smo u nezavidnoj situaciji.

Dvadesetpet godina od rata nismo iskoristili.

U vlastitoj državi se ponašamo kao hajduci.

Korupcija je postala sveprisutna i ključni parametar. Ona je uništila imperije, a da ne uništi nas.

Dakle, prva stvar koju moramo početi uništavati je to. Korupcija. Neće uopće biti jednostavno jer cijeli ovaj nakaradni sistem, koji smo mi napravili, nije nam ga niko nametnuo, temelji se na tome.

PONAVLJAM, RATA NEĆE BITI.

Ali rata mora biti - protiv korupcije.

Protiv naših političkih predstavnika čiji je jedini cilj da sjednu u fotelju. Ne postoji kod njih nikakva ideologija, nikakva vizija, nema patriotizma... samo gola borba za sebe i svoje.

Njih moramo mijenjati i promijeniti.

Nama trebaju mladi, pametni, energični ljudi.

Oni trebaju biti na čelu stranaka, voditi ovaj narod, preuzeti državu. Oni razumiju i ove nove svjetske trendove, imaju snage i volje.

Neki su mi sinoć i danas u porukama koje šalju, naturali da se trebam politički aktivirati.

Hvala, ali NE!

Da sam htio, davno sam mogao ući u politiku.

Svoje mjesto svim srcem prepuštam jednom Samiru Behariću iz Jajca.

To je i takav je moj predsjednik države.

Nađite i vi, svako od vas, svog Samira Beharića.

To je naša puška, naš Bayraktar, u novom „ratu“ koji teče pred našim očima.