Radovan nije uspio, a Milorad neka proba

Svako drugi, ko imalo misli svojom glavom, ko o politici išta zna, živio on u jednom ili drugom entitetu u BiH, pripadao ovoj ili onoj političkoj partiji, u noći kada se Dodik razbacivao pričom o raspadu države u čijem Predsjedništvu sjedi, morao se upitati koja je mjera ludila koje je trenutno zahvatilo ovog čovjeka.

Jesu li njegove poruke o raspadu BiH namjenjene za prepadanje onih pred kojim on sam već dugo drhti i u strahu je od odgovora koji mu se kao političaru, ali i čovjeku , sprema  ili, zaista, misli da će BiH sama kleknuti na koljena pred njegovim bukanjem i prijetnjama.

Šta god mislio Milorad Dodik, dobro je da smo ga još jednom čuli.

Očito osokoljen učešćem na Orbanovom sjelu u Budimpešti i aplauzom lože koja ga je slušala, njegova agresivnost je uspjela, napokon, provreti do sada vješto skrivanim fašizamom i nacionalizmom, mržnjom spram drugih i drugačijih gdje svoje otrovne, nipodaštavajuće strijele, već dugo „ispod žita“ usmjerava   spram „muslimana“ , a ovog puta i „šiptara“.

Onaj ko ga je pažljivo slušao shvatio je da je Miloradu Dodiku trebao samo ambijent pa da pokaže kako je „naleg'o“ na orbanovsku matricu percepcije muslimana, inspiriranu fašisoidno-šizofreničnim idejama Hitlera i Musolinija.

Po toj matrici, u državi u kojoj živi veliki broj Bošnjaka, to jest u Bosni i Hercegovini, nakon što ih njen srpski član Predsjedništvu, to jest Milorad Dodik, svede na, po Orbanovoj logici za Evropu „opasnu rasu“ ta država bi trebala prestati postojati.

Bošnjaci u njoj trebali bi biti zaokruženi u geto i entitet sa srpskom većinom pridodat Srbiji, baš kako je to svojevremeno zacrtao Dodikov ideološki guru, ratni zločinac  Radovan Karadžić.

Da je u nekoj uređenoj državi, neko ko obnaša visoku državnu funkciju, jednog  Albanca nazvao „šiptarom“, kao što je to prije dvije večeri na RTRS-u, pominjući sudiju iz Albanije učinio Milorad Dodik, on bi već sutradan bio predmet ne samo javne osude, već i sudskog progona.

Svojom agresivnošću, uvredama, prijetnjama da će baš on državu Bosnu i Hercegovinu učiniti nepostojećom, Milorad Dodik, nastoji, prije svega, maskirati svoje neznanje, primitivizam, nedoraslost funkciji koju obnaša, ali i duboke strahove za svoju političku budućnost.

Svakako, političku šizofreniju Milorada Dodika, kada su u pitanju njegove ideje raspada Bosne i Hercegovine, ne treba potcjenjivati iz mnogo razloga, a prvenstveno iz potrebe da se vidi dokle takvi na političkom tržištu opstaju.

Doduše, prijetnje koje smo prije dvije večeri čuli slušali smo i prije trideset godina.

Razlika je samo u tome što je onda prijetio Radovan, a danas prijeti  Milorad, koji još uvijek nije svjestan da oni prije „slušaoci“ i ovi danas apsolutno ne liče jedni na druge.

Radovan nije uspio, a Milorad neka proba.