Piše: Sead Numanović
Nakon agonizirajućeg čekanja, Denis Bećirović je "prelomio". Prihvatio je da bude kandidat Trojke i još niza stranaka za jednog od dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji dolaze iz entiteta F BIH.
Ko je iole pratio tu pregovaračku trakavicu, mogao je uočiti da i Bećirović, poput nekada Harisa Silajdžića, pati i od sindroma "voli da ga se moli za ono što želi".
Ali, konačno su mu svi preduslovi ispunjeni i Bećirović je jučer izašao pred javnost i izgovorio sudbonosno "DA".
Iza njega je stalo - za sada - sedam različitih političkih subjekata.
Predano se radi da ih bude deset. Barem!
Kako i doliči prilici, prije nego je "bijeli dim" obasjao Bosnu i Hercegovinu, većina lidera pričalo je uhu ugodnu priču o promjenama. Obećalo se, kako i doliči - opet - da će se i sistem promijeniti.
...
Već od danas Bećirović je u formalnoj, mada još ne i zvaničnoj, kampanji.
2. oktobar je daleko.
Svašta će se izdešavati do tada.
Bit ćemo izloženi neviđenoj borbi suprotstavljenih političkih blokova.
Na 25 posto teritorije Bosne i Hercegovine koju je, što očuvala ili oslobodila Armija R BiH, što dobio Alija Izetbegović svojim potpisom, slijedi teški politički rat.
Ali, ako je suditi po raspoloženju javnosti u ovoj četvrtni BiH, utrka Bećirovića i ostalih kandidata za bošnjačku fotelju u Predsjedništvu BiH i nije toliko bitna.
Fokus javnosti je na mjesto člana kolektivnog šefa države iz reda hrvatskog naroda.
Tu je Željko Komšić apsolutni favorit. Ako ni zbog čega drugog, ono jer mu zvanični Zagreb vodi izbornu kampanju. A tamo se za mjesto šefa izbornog štaba Željka Komšića sve bespoštednije tuku Gordan Grlić Radman, šef diplomatije Hrvatske i Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske.
