Piše Hamza Višća
Odluka Finske i Švedske da se pridruže NATO-u ovjerava neuspjeh Putinove spoljne politike i “specijalne vojne operacije” u Ukrajini.
Poraz Rusije u Ukrajini je vrlo izgledan. Uzroke treba tražiti u činjenici da su ruska spoljno-politička ofanziva i agresija na Ukrajinu zasnovane na barem tri seta nedovoljno provjerenih informacija.
Prvi se odnosi na EU. Računalo se na enormu zavisnost Evrope
o ruskom gasu i nafti, vidljivu slabost EU nastalu Brexitom i smušenost vodstva
zapadne Evrope, zbog odlaska kancelarke Merkel sa političke scene. Doda li se
tome, da unutar EU ima autokratskih režima, i to baš u zemljama koje bi mogle
biti zainteresirane za rasparčavanje Ukrajine, poput Mađarske i Poljske, a
inače su u briselskoj magarećoj klupi, bilo je gotovo opravdano zaključiti – EU
je slaba da bi se umiješala u dešavanja u i oko Ukrajine. Naravno,
podrazumijevao se stav da Americi odgovara slaba EU.
S druge strane uzdao se i u uzdrmanost NATO-a zbog poraza u
Afganistanu i povlačenja navrat-nanos, znakovito malog izdvajanja članica za
odbranu, s kojim ni Amerika nije bila zadovoljna. Rekuperacija kapaciteta
trošenih u Afganistanu traži i vrijeme i novac. Putin je zanemario istinu da samoodbrana
ima veće mobilizatorsko dejstvo od borbe za nekakve interese tamo daleko.
Treći set promašaja se odnosi na Kinu i njenu potrebu za
energentima. Putin je očekivao da bi Kina mogla preuzeti sve količine gasa i
nafte, do sada korištene u Evropi. A Kina ipak radi po svom, svjesna da je ne
samo ekonomski jača od Rusije.
Naravno ovim promašajima treba dodati i pogrešnu procjenu
stanja u Ukrajini i odlučnosti Ukrajinaca da brane svoje.
Sve je ispalo drugačije od Velikog plana. Vojna operacija,
koja je trebala imati rutinski ishod, prerasla je u rat.
Sjevernoatlantski
savez je oživio, dobio smisao i postao jedinstveniji, što svakako nije
bi cilj Putinove avanture sa Ukrajinom. Moglo bi se reći da je NATO postao
atraktivniji. Sve tradicionalno
neutralne zemlje razmatraju nove aranžmane sa NATO, ne samo Finska i
Švedska, nego i Švicarska.
Tako je početni ultimativni zahtjev Moskve da NATO smanji svoje aktivnosti u istočnoj Evropi
polučio neželjene rezultate – NATO se dodatno širi.










