Prosijavanje partijskog kadra

Kad se „izabrani predstavnik“ svako malo potuče u kafani, pijan, u cik-cak formi hoda ulicom, ili takav, što je još gore, sjeda za volan, kad se poput najgoreg primitivca fotografiše sa tepsijom metarskog promjera punom mesa, dok mu većina birača nema ni za hljeba, za sve što takav radi ne treba kriviti njegovu bahatost i primitivizam, već partiju koja je dozvolila da je takav i takvi predstavljaju.

Znaju li uopće vrhovi političkih partija ko su njihove terenske  bukadžije i šverceri stranačkim ugledom, siledžije koje nezakonito stečenim novcem kupuju sve – od diploma do statusa u društvu – ustvari, barabe koje, kod svakog čestitog građanina ove zemlje,  svojim ponašanjem ubijaju i zadnje atome povjerenja u državu kojom te partije upravljaju

Ne znaju, ili neće da znaju, svejedno.

Da znaju ili da hoće da znaju, takvi se nikad ne bi našli na izbornim listama, niti bi bili u prilici da ih se postavi na bilo koju poziciju koja,  prije svega, zahtjeva znanje, ozbiljnost i predanost, ali i minimum kulture i reda u ponašanju, što je preduslove za stjecanje povjerenja i u instituciju koju predstavjaju i u političku partiju iz koje dolaze.

Ako političke partije, posebno, one najjače, misle da koliko, toliko sačuvaju svoj ugled i zadrže povjerenje građana, onda pod hitno moraju „prosijati“ svoje članstvo, posebno ono koje se pretvorilo u kadrove za koje nema zamjene.

Partijsko sito, trenutno je najpotrebnije SDA, a čim oni završe posao, neka ga pozajme SDP-u, pa onda redom partijama, zavisno od  godišta kako su nastajale.

A što se tiče Ramiza Ridžala iz Goražda, bude li se dokazalo da je, zaista, pijan vozilom udario policajca, njegova partija ga već sutra, prije „ranog sabaha“, treba odstraniti iz svojih redova.

Dokaže li se da je lažno optužen, e, onda treba „prosijati“ i policiju.