Piše: Sead Numanović
Svekolika javnost mogla je sinoć gledati masovnu manifestaciju nacizma usred Zagreba.
"Europejski" glavni grad Hrvatske, članice Evropske unije, NATO-pakta, države s čijom putovnicom se može bez vize čak i u Sjedinjene Američke Države... u transu je hroktao "Za Dom! Spremni!".
Na drugoj strani već mjesecima gledamo pobunu kod komšija.
Ustalo je mlado, a slijedilo ih staro. Protiv režima Aleksandra Vučića.
Fenomenološki je to vrlo zanimljivo!
Već mjesecima i mjesecima traju protesti koji nemaju jednog vođu.
S druge strane, vođi je sve okrnjeniji suverenitet.
Pritisnut stotinama hiljada ljudi na ulicama, on ne smije uraditi ono što bi najradije - ubio stotinu demonstranata za jednog sljedbenika svoje partije - Srpske napredne stranke (SNS). Nakon mjeseci premišljanja garniranih svakodnevnim histeričnim ispadima i urlanjem na najbliže saradnike, Vučić je počeo puštati svoje kerbere na demonstrante.
Pohapšeno je na stotine ljudi, legitimirano "i zapisano" hiljade.
Džaba! Protesti ne prestaju.
Oni osciliraju, gube pa vrate podršku.
"Ustali su i oni koji protiv Turaka ustali nisu", post je na društvenoj mreži X koji nam je trebao dočarati razmjere pobune protiv Vučića. Ali nam je otkrio i podtekst demonstracija.
Vučić je negator genocida u Srebrenici. Za sebe voli reći i da je četnik.
"Srce" protesta u Srbiji čine studenti. A ko su oni.
Na primjer, prije dvije godine objavljeno je veliko istraživanje među njima. Pitalo ih je o svim bitnim stvarima.
Sad po sjećanju, ali prilično siguran u tačnost, navodim sljedeće rezultate:
- Da je bio genocid u Srebrenici smatra 3 posto studenata.
- Da Srbija treba u NATO smatra čak njih 7 posto.
- Da je Srbiji mjesto u EU smatra njih 30-ak posto.
- Da Srbija treba biti dio BRICS-a smatra njih više od 80 posto.
I tako redom.
Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung jučer je donio interesantnu analizu protesta.
Ali i bez njih, znamo da je u Srbiji u toku sukob desnice. Ljotićevci su ustali protiv Nedićevaca. A ovi protiv Mihajlovićevaca. Udario četnik na četnika. I to se sve glasnije govori čak i u samoj Srbiji.
A u Bosni i Hercegovini?
Potpuni raspad sistema, rasulo svojstveno samo raspadajućim državama. Ovako nije bilo ni kada se Jugoslavija 1991. godine raspadala. I raspala agresijom Srbije i na Bosnu i Hercegovinu.
Tada je u BiH vladala državotvornija svijest nego li isto to postoji danas.
Nakon genocida u Srebrenici, Višegradu, Foči, Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku, nakon što je Ravno sravnjeno sa zemljom... dobili smo kakvu - takvu državu.
