Piše: Almasa Hadžić
ni
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, srpski patrijah Portfirije, i sva svita srpskih, što političkih, što vjerskih „uglednika“ iz Srbije i Rs-a, na čelu sa domaćinom im Miloradom Dodikom, danas je u Prijedoru.
Za mnoge užasavajuća poruka, za mene, lično, treća po redu potvrda one narodne koja govori o vraćanju na mjesto zločina.
Prvi put u predhodno navedenu narodnu izreku uvjerila sam se u oktobru 1998.godine na otkopavanju masovne grobnice “Ramin grob“kod Zvornika.
Nad dubinom ogromnog kratera u kome su, u zavezanim vrećama, stajala tijela preko 270 ubijenih zvorničkih Bošnjaka, u jednom trenutku, pojavio se jedan od njihovih egzekutora, po nadimku Repić, čije leševe je tog kišnog dana pažljivo mjerkao iprebrojavao.
Prepoznao ga je logoraš kojega je ovaj mučio u logoru Čelopek.
Repić se, niko nije primjetio na koji način, ubrzo izvukao iz mase okupljenih mještana koji su, dežurajući pored grobnice pokušavali identifikovati vreću u kojoj se, možda, nalazi tijelo nekog od njihovih ubijenih sinova, braće, očeva.
Drugi put, bilo je to na otkopavanju grobnice u naselju Borkovac kod Bratunca.
Dok su iz grobnice vađena tijela ubijenih mještana, među kojima i studentice Hamedine Ramić, u kući, nekin stotinjak metara dalje, s razglasa su odjekivale pjesme. Komšija koji je učestvovao u zakopavanju tijela proslavljao je svoje „junaštvo“.
Treći put, evo, dogodilo se danas.
Umjesto u Banjoj Luci, Vučić, Dodik i Portfirije, odlučili su da srpske žrtve iz operacije „Oluja“ u Hrvatskoj, „ožaluju“ upravo u Prijedoru, mjestu gdje su njihovi vojni, politički i vjerski uzori 1992. godine, počinili najgnusnije zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilima.
Ne može se kazati da je Aleksandar Vučić, kao drčni omladinac Šešeljevih radikala, u vrijeme masovnog ubijanja prijedorskih Bošnjaka i Hrvata i njihovog zatvaranja u logore u Omarskoj, Trnopolju, Keratermu... bio direktni sudionik tog zločinačkog pohoda.
Ali, drčni omladinac Šešeljevih radikala, jeste u to vrijeme itekako aplaudirao ubicama koji su s krvavim rukama Vukovara, stigli u Krajinu, u Podrinje kako bi nastavili ubijati, klati, silovati...
Tako će Šešeljev omladinac, slavljenik „junaka“ iz devedesetih godina, danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, skupa sa svojim rođakom, nekadašnjim igumanom samostana u Kovilju u Bačkoj, danas patrijahom srpskim Portfirijem, ovog petka sponosom gaziti prijedorskim ulicama i slaviti Prijedor kao grad srpskog dobročinstva jer je, eto, dočekivao Srbe, prognane operacijom „Oluja“.
Zamišljaju, valjda, da je to najbolju put za brisanje sjećanja na onih skoro 3.500 ubijenih Bošnjaka i Hrvata u tom gradu samo u 1992.godini, na njihovih 102 ubijene djece, 263 ubijene žene, na hiljade zarobljenika u prijedorskim logorima, desetine hiljada mučenih, silovanih, prognanih…
