Piše: Almasa Hadžić
Danas je 24 godine kako je Milorad Dodik zvanično ušao u politički život Bosne i Hercegtovine.
K'o jučer da je bilo!
Drugi poslijeratni saziv Narodne Skupštine RS zasjedao je u Bijeljini, među kojima se našlo 18 poslanika Koalicije za BiH i SDP-a.
Sve Bošnjaci, jedan ili dva Hrvata, ne sjećam se više. Zahvaljujući upravo njihovim glasovima Dodik je tog 18/19. januar 1998. godine, izabran za premjera Vlade RS.
Prvi put. I prva Dodikova prevara.
Zasjedanje koje je prethodilo njegovom izboru bila je svojevrsna demonstracija nekulture i primitivizma, začinjenih, međusrpskim prizivanjem izdajnika i poturica, Titine kopiladi i Alijinih mudžahedina, obogaćeno epskom poezijom i prozom, uvredama, negiranjima, dobacivanjima, a u pauzama, u jednom trenutku, umalo i tučom...
Prednjačio je, naravno, Milorad Dodik čovjek čija je politička partija u toj Skupštini imala samo dva poslanika. On i Nenad Baštinac.
Na čelo Vlade RS taj dan želio je zasjesti po svaku cijenu.
Koja vrata dalje od kancelarije njegovog poslaničkog kluba, bila je kancelarija poslaničkog kluba Koalicije za BiH i SDP-a.
Svako malo na njihova vrata gruhnuo bi Dodik, ušetala Biljana Plavšić, ili neko od predstavnika OHR-a koji su nadzirali zasjedanje.
Dodik i Plavšić mole, obećavaju, nude. Stranci naredbodavno „posmatraju“. Bošnjaci i Hrvati pristaju. Svi su opredjeljeni da taj dan izglasaju smjenu vlade Karadžićevog SDS-a i Poplašenovih radikala (tvrdilo se da gori ne mogu doći na vlast!) i ustoliče tadašnjeg socijaldemokratu Milorada Dodika.
Bošnjaci, zadovoljni, smješkaju se, i po tradiciji, dogovaraju šta bi se, u dugim pauzama zasjedanja, moglo pojesti i popiti.
Njihova radost je vidljiva zbog dolaska „čovjeka demokratskih opredjeljenja“, budućeg „graditelja narušenog povjerenja među narodima BiH“ itd.
Dok traje skupštinsko zasjedanje, Dodik, sa svoje poslaničke stolice svako malo zavitla rukama gađajući uvredama političke neistomišljenike.
Kaže Božidaru Vučureviću da je „običan kamiondžija“ i da je sramota što takav čovjek sjedi u parlamentu, popu Savi Kneževiću da „takav pop nikome ne treba“, Poplašena, dr. Spajića i njihove radikale naziva „ljudima prahistorije“.
Jedan iz Poplašenove grupe kasnije, na hodniku, posla Dodika u „onu stvar“, a on mu jalijaški odgovara „bježi budalo“.
Sve je trajalo do neko doba noći kada je tadašnji predsjednik NS RS Dragan Kalinić prekinuo sjednicu i poslanici SDS-a i SRS-a napustili salu.
