Posljedice Trojkinog zanemarivanja stvarnosti stigle na naplatu

Međutim, ne može se naći opravdanja politici Trojke jer uzdati se samo u pomoć stranaca izraz je političkog amaterizma i još važnije svi prethodni dugogodišnji potezi i poruke SNSD-a i HDZ-a, kao i njima bliskih ljudi, jasno su govorili da je taj savez neraskidiv. Samo je trebalo čitati.

Ovdje ćemo navesti jedan mali, ali itekako značajan primjer u moru drugih.

Jedan od najbližih saradnika Milorada Dodika, Slavko Mitrović, koji je jedno vrijeme bio i njegov savjetnik, u septembru 2020. godine, u jeku najvećeg sukoba DF i SDA sa HDZ-om, napisao je tekst za portal “Nova srpska politička misao” iz kojeg je i laiku bilo vidljivo koliko je snažan savez Dragana Čovića i Milorada Dodika, i koliko su srpska i hrvatska politika u BiH nadopunjuju i zavise jedna od druge.

“Najnovija buka i bijes povodom Dodikove posjete Zagrebu na poziv predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i uz razgovore sa hrvatskim premijerom Plenkovićem, još jednom su pokazali svu ispraznost i nemoć sarajevskog kruga. U svemu tome najsmješniji je sitni šibicar Željko Komšić, koji će za koju godinu dosađivati po kafanama pričom kako je on bio bosanski heroj koga su svi izigrali, prevarili i napustili. Tako on prijeteći veli ‘Mi u BiH znamo šta nam je činiti’. Ti njegovi ‘mi’ ne žive ni u Banjoj Luci, ni u Trebinju, ni u Orašju, ni u hrvatskom Mostaru, niti na preko 70 posto prostora BiH. koje on to ‘mi’ predstavlja, kada je nevažan, ne samo Hrvatima u BiH, nego i susjednim Hrvatskoj i Srbiji, ni bilo kome ko drži do sebe u političkom smislu. Zato je Komšića hrvatski predsjednik Milanović nazvao parazitom. Kakve poruke stalno šalje Bakir Izetbegović, prijeteći Hrvatima da će uvijek birati parazita Komšića i da će taj recept za ugnjetavanje i ponižavanje Hrvata kao konstitutivnog naroda, primijeniti i na nižim nivoima vlasti. Može još jednom, na izborima 2022. godine i od tog časa BiH neće postojati, osim kao davna istorijska kategorija“, napisao je Mitrović.

Srpskoj politici bilo je od najvećeg značaja da spriječi eliminaciju HDZ-a iz vlasti i pomogne da se izvrši pritisak za postizanje izborne reforme po mjeri Dragana Čovića. Ovakvim prijetnjama su davali podršku HDZ-u, a što je upotpunjeno HDZ-ovim prijetnjama o “nemirima na jugu” tokom pregovora o izbornoj reformi.

Dvije godine kasnije visoki predstavnik je intervenisao u Ustav FBiH ojačavši HDZ. To je dovelo upravo do suprotnog efekta od onog kojeg su najavljivali stranci, analitičari i predstavnici Trojke, ne raskidu koalicije HDZ-a i SNSD-a, već jačanju, ne samo kao izraz politike saradnje, već i zahvalnosti. U najtežim trenucima SNSD je ostao uz svog najvažnijeg partnera i to ne prvi put.

Oni koji su u zanosu borbe za vlast bili spremni opravdati svaki prethodni potez HDZ-a svaljujući krivicu samo na Sarajevo i zanemarivali širi kontekst dobrim dijeli snose odgovornost za današnju situaciju.

Ulazak u vlast sa HDZ-om u realnosti je za Trojku bio nužan, ali zanijekati prijetnju koju za ovu državu nosi njihova politika, a što su predstavnici Trojke radili i rade, napravilo je trajno štetu. Da su svaku saradnju sa HDZ-om ranije uslovili prekidom saradnje sa SNSD-om, ušli u krizu koju su sa dvije godine zakašnjenja pokrenuli, ne samo da bi imali veću šansu za uspjeh s obzirom da je podrška Amerikanaca bila jasna, predstavnici Trojke danas bi u očima javnosti bez obzira na ishod bili pobjednici.