Piše: Almasa Hadžić
Velim pred jednim svojim prijateljem, medreslijom, malo u šali, malo u zbilji, da bi bilo dobro kad bi nauka, sad u predizbornoj kampanji, pronašla kakav "test na abdest", kao što ga, naprimjer, imamo na koronu, pa da one, što su, još od juna, nahrupili u džamiju i svako malo ispravljaju hodže šta treba, a šta ne treba raditi, šta je po Kur'anu dozvoljeno, a šta nije itd, vidimo da li su "pozitivni" odnosno da li su prije namaza uzeli abdest.
Medreslija me gleda, veli da nije fino što tako govorim, svako ima pravo da ide u džamiju, a da li ima abdest ili ne, to je stvar između njega i Boga.
Ja ostadoh pri svom, medreslija pri svom stavu.
I smijemo se.
Namah mi pade na um događaj od prije nekih osam godina, kad me jedan visoki zvaničnik Islamske zajednice prilikom boravka u Tuzli, profesor, pitao jesam li voljna da idem na Ćabu.
"Nisam, šta ću ja, ovakva, na Ćabi, da se Ćaba, neuzubillah, sruši kad ja krenem tavafiti...", kažem mu.
Šta sam još nabrstila ne znam, ali znam da su se njih nekoliko, sve hodža do hodže, koji su s nama bili u društvu, počeli smijati, odmahujući rukom, ko biva "bježimo od šejtan žene".
Smije se i profesor.
"Ne brini, išlo je i gorih od tebe, a Ćabi ništa nije bilo, nego ti svog supruga pod ruku i pravo na Ćabu", veli mi, znajući da se moj suprug sprema na Hadž.
Naravno, nisam otišla na hadž, suprug jeste. Zasad, dovoljno.
On je oduvijek bio čovjek propisa, pa i onih Kur'anskih, a ja... vidjet ću šta kažu ovi neki prvaci političkih partija, ili ti "političke džematlije" kako ih u narodu zovu, a koji, posebno pred izbore, sebi uzmu za pravo da tumače i analiziraju sve i svakoga, počev od političkih protivnika, rada vjerskih institucija, kao i misli i riječi njihovih prvaka.
Bez razlike iz koje političke partije da potiču.
Pišem ovo pod utiscima pisama tih i takvih političkih džematlija, koji se ovih dana, službeno i neslužbeno obraćaju reisu-l-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, sve razmišljajući koliko li je među njima onih "gorih od mene", ili onih što ih pri ulasku u džamiju treba "testirati na abdest" .
Oni , bajagi, znaju šta hodža, to jest reis treba, a šta ne treba pričati na džumi, na dovištu, vaziti po otvorima džamija i shodno demokratskim vrijednostima za koje su oni ustanovili mjerila, upozoriti ga da se korigira, ukoliko im se nešto u hodžinskom, to jest reisovom govoru, ne svidi.
Ne pada mi na pamet da branim reisa od bilo čega i bilo koga, pa i od političara, potpisnika pritužbi i žalbi koje mu stižu posljednjih dana, a kojim se ukazuje na njegovo "neprimjereno vladanje".
Neka se sam brani.
Već jednom je dokazao kako se u odbrani, kako onaj koji ide, tako i onaj koji ne ide u džamiju, treba držati.
