Sjeća li se neko, nije to bilo tako davno, kada je Mioković Dragan ustao i prkosno rekao “ZA”, onog dana kada je za ustavnog sudiju izabran Marin Vukoja.
Piše: Avdo Avdić
Kada je Mioković sa Schmidtom, Murphyjem i Draganom Prvim poništavao glas Refika Lende, tada nijednom od jadnih servisa i nikom od "našista" nije bilo bitno što se krši Ustav i što je Refik Lendo zlatni ljiljan Armije RBiH. A kada treba smijeniti Dragana Miokovića, njegovo svjedočenje u Haagu postaje odjednom važnije od svih boraca Armije RBiH, zlatnih ljiljana i, na koncu, Ustava Federacije BiH kojeg je kršio.
Da li je spasio princa od Bruneja ili rahmetli Hamneija, za ovu priču nije bitno. Bitno je samo da je Dragan Mioković, te osamdeset i neke godine, tačno na ulazu u sarajevski bezistan izveo paradu poput Rinata Dasajeva i uspješno savladao odbjeglog kurbana.
“Samo sam ga za rogove uhvatio, stavio mu koljeno na stomak i tako ga savladao”, prepričat će Mioković novinaru Istrage ovu crticu iz svoje policijske karijere.
Ovan je bio, nastavit će Mioković, velik “kao junac”.
Za ovaj poduhvat nije nagrađen. Ali ostalo je zapisano da je tada mladi milicionar Mioković Dragan spasio il princa od Bruneja il rahmetli Hamneija od odbjeglog kurbana koji je trčao sarajevskim ulicama dok su njima šetali visoki zvaničnici tadašnje SR BiH sa svojim gostima. Bilo je to osamdeset i neke godine, nekad pred Bajram. Kurban Bajram.
Za par dana će ponovo Bajram. Ramazanski. Iako to nije Bajram žrtve, HDZ je odlučio u temelje svoje koalicije s Trojkom ugraditi kurban. Samo, umjesto ovna, kurban će biti milicionar Mioković Dragan. I on i njegova mu stranka sada pomoć traže od opozicije, stavljajući dilemu – za kojeg ste Dragana – onog iz Hercegovine ili onog iz Sarajeva.
Ako bi se biralo između onog Dragana Čovića iz Hercegovine koji je Bošnjake slao u radni logor, vjerujući da “Arbeit Macht Frei”, i onog Dragana Miokovića koji se hrabro borio protiv odbjeglog kurbana na sarajevskim ulicama, odnosno onog Dragana Miokovića koji je, kao Srbin, ostao u Sarajevu da bude uz napadnutu državu i opkoljene sugrađane, izbor ne bi bio težak. Nikome. I svako ko bi u izboru između ta dva Dragana glasao za onog hercegovačkog bio bi izdajnik. Ali izbor nije između ta dva Dragana. Opozicija bira između Dragana I koji je naredio da se suspenduje ustavom zagarantirani bošnjački glas legalno izabranog Refika Lende, i Dragana II koji je naredbu prvog Dragana proveo u djelo. U tom slučaju je svejedno protiv kojeg Dragana glasate jer su obojica na istom putu.
Ubjeđuju nas autori sa jadnog federalnog i još jadnijeg kantonalnog TV servisa da bi glasanje za smjenu Dragana Miokovića sa pozicije predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH bila izdaja. Uvjerava nas i “liberalka” Sabina Ćudić sa čela njihove stranke da je nestala “kultura izvinjavanja”, jer HDZ ne odustaje od smjene Dragana Miokovića nakon što se ovaj zvaničnik izvinio zbog toga što je na televiziji kazao da je “malo Hrvata ubijeno na Blajburgu”. I svi sada u pomoć pozivaju SDA i DF, one dvije stranke koje su, jednodnevnom suspenzijom Ustava Federacije BiH izbacili iz vlasti na državnom nivou, po naredbi Schmidta, Murphyja i, naravno, Dragana Prvog.
Kada je Mioković sa Schmidtom, Murphyjem i Draganom Prvim poništavao glas Refika Lende, tada nijednom od jadnih servisa i nikom od “našista” nije bilo bitno što se krši Ustav i što je Refik Lendo zlatni ljiljan Armije RBiH. A kada treba smijeniti Dragana Miokovića, njegovo svjedočenje u Haagu postaje odjednom važnije od svih boraca Armije RBiH, zlatnih ljiljana i, na koncu, Ustava Federacije BiH kojeg je kršio.
Sjeća li se neko, nije to bilo tako davno, kada je Mioković Dragan ustao i prkosno rekao “ZA”, onog dana kada je za ustavnog sudiju izabran Marin Vukoja. Taj Vukoja će kasnije, u svojstvu ustavnog sudije, nazočiti koncertu Marka Perkovića Thompsona gdje se veličao fašistički režim NDH. Prethodno je, ima zapisano, Mioković Dragan glasovati da se iz parlamentarnih komisija izbace DF-ova Dajana Čolićm i SBiH-ova Edina Gabela kako bi HDZ osigurao Marinu Vukoji put u Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Tada je Naša stranka u izboru između separatista i “unitarista”, izabrala ove prve. I tada je, faktički, sa političke scene nestao onaj Dragan Mioković koji je hrabro na sarajevskim ulicama hvatao odbjegle kurbane i još hrabriji Dragan Mioković koji je ostao u opkoljenom Sarajevu. Ostao je samo Dragan Prvi kojeg su bespogovorno slušali i Sabina Ćudić i Mioković Dragan koji je sav svoj predratni i ratni kredibilitet ugradio u temelje koalicije sa HDZ-om. I sada ga taj HDZ odlučuje dati “u kurbana”.
Teba li opozicija svojim tijelima braniti “novog” Dragana Miokovića? Ne. Jer to nije onaj Mioković s koji je golim rukama herojski savladao “ovna” velikog kao “june”.
