Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković je, gostujući u podcastu kod Vildane Selimbegović, iznio niz zanimljivih ocjena stanja u zemlji.
Uz ostalo, Konaković je, u 34. minuti razgovora, kazao da se BiH nalazi u najtežim okolnostima nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. “Vijeće ministara”, veli, “i u ovako teškim, najtežim okolnostima nakon Dejtona, redovno održava sjednice.”
Deset minuta kasnije, ministar vanjskih poslova je kazao da mu pada teško pomisao da bi se Stranka demokratske akcije (SDA) mogla vratiti na vlast, jer bi, kako kaže, pokvarila “ovo što smo za neko relativno kratko vrijeme vratili u neko normalno stanje”. (44 min)
Tu nastaje prvi logički problem. Ako je, kako kaže Konaković, Trojka vratila zemlju u normalno stanje, kako onda istovremeno živimo u najtežim okolnostima nakon Dejtona (što opet kaže Konaković, ne ja)?!
Ako su ovo najteže okolnosti, onda su ranije okolnosti bile lakše. Logično. Ali kako je onda zemlja vraćena u normalno stanje, ako je prešla put od lakših do težih okolnosti, pa je sad u najtežim okolnostima nakon Dejtona?!
Ova konfuzija je zapravo osnovno obilježje narativa Trojke. S jedne strane, ova koalicija osjeća potrebu da uvjeri javnost da je napravila pomak. S druge strane, osjeća potrebu da objasni javnosti zašto nije mogla da napravi pomak.
To se na kraju svede na ovu formulu da imamo najtežu situaciju nakon Dejtona i da je, istodobno, stanje u državi vraćeno u normalno.
Tigar od papira koji nikada nije bezopasan
Idemo dalje. Konaković, u podcastu, za Dodika kaže da je “tigar od papira” i “jedan prosječni, obični političar”. A zatim, samo nekoliko minuta kasnije, kaže: “Dodik nikada nije bezopasan. On je bio spreman na konflikt, na rat, na oružani sukob u BiH.” Čekaj, čekaj, čekaj. Kako jedan prosječni, obični političar može biti spreman na oružani sukob?!
S jedne strane Konaković bi da sebi pripiše zasluge za uklanjanje Dodika, pa zbog tog Dodik mora biti opasan. U protivnom, u čemu je zasluga Konakovića koji ga je navodno skinuo s vlasti? S druge strane, želeći da omalovaži svoje prethodnike, Konaković kaže da je Dodik obični, prosječni, što znači bezopasni političar kojem se trebalo samo malo oštrije suprostaviti (što navodno niko dosad nije umio). Dvije kontradiktorne potrebe ministar vanjskih poslova može zadovoljiti samo kontradiktornom formulacijom: Dodik je opasan, ali je i bezopasan.
Konaković dalje u podcastu kaže kako bh. diplomatija djeluje besprijekorno, te kao najzaslužnije ljudi, uz sebe, izdvaja i člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i ambasadora BiH u Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžiju.
Prihvatimo, na trenutak, ovu ocjenu da su Bećirović i Lagumdžija pravi ljudi na pravom mjestu. Ništa nije sporno, sve do 31. minute, kada Konaković kreće da govori o “političarima iz Sarajeva”, koji su Dodika u proteklih 20 godina “previše respektovali i plašili ga se”.
