Postoje trenuci u politici kad šutnja nije zlato, nego kapitulacija. Incident s njemačkom ministricom Annom Lührmann u Banjoj Luci bio je upravo takav trenutak.
Milorad Dodik, čovjek koji već godinama uporno, gotovo ritualno, testira granice suvereniteta Bosne i Hercegovine, ovaj put je otišao korak dalje: protjerao je visoku evropsku zvaničnicu, ne pravno i formalno, jer za to nema ovlasti, već simbolički. Dovoljno jasno i glasno da niko ne može ignorirati njegovu poruku. Njemačka ministrica je proglašena nepoželjnom osobom i "ispratio" ju je entitetski MUP, čime je predsjednik jednog entiteta faktički preuzeo nadležnost države.
Pravno gledano, ovo je čista predstava. Ali upravo u toj predstavi leži prava opasnost. Suverenitet nije samo ono što piše u međunarodnim ugovorima i ustavima; on je i ono što se svakodnevno demonstrira, prakticira i živi. U stvarnom životu, simboličke radnje mogu imati jednako razorne posljedice kao i formalne odluke. Tako je Dodik, uprkos nedostatku formalnih ovlasti, praktično preuzeo ingerencije državnih organa i poslao poruku ne samo Njemačkoj već i cijeloj međunarodnoj zajednici da je Rs njegova privatna država.
Ali ovaj čin je zapravo dio veće političke strategije. On sistematski, korak po korak, uspostavlja paralelnu stvarnost u kojoj Rs već ima gotovo sve atribute suvereniteta. Ima svoje zakone koji, uprkos činjenici da ih je suspendirao Ustavni sud i da je insisticijama dozvoljeno da djeluju u obimu koji Dodik smatra odgovarajućim, suštinski ignoriraju državni nivo. Ima svoje institucije koje se ponašaju kao državne, i sada već otvorenu praksu protjerivanja stranih diplomata. Ovim simboličkim suverenitetom on lagano pomjera granice prihvatljivog i, što je još važnije, granice tolerancije međunarodne zajednice i državnih institucija Bosne i Hercegovine.
U toj strategiji simboličke moći Dodik postupa racionalan. Svaki njegov potez, koliko god izgledao provokativno, ima jasan cilj. Njegov fokus je na učvršćenju lične moći, oslabljivanju institucionalnog okvira i manipulaciji stavovima građana Rs–a, koji trenutno većinski ne podržavaju njegove nepromišljene akcije. On se nada da će s vremenom usmjeriti njihovu lojalnost prema sebi, ignorirajući njihove interese i dobrobit. I, naravno, želi staviti Bosnu i Hercegovinu i cijelu regiji na dnevni red velikih sila, u kojem bi, kako vjeruje, entitet Rs–a profitirao. On dobro razumije međunarodni kontekst.
