Piše Hamza Višća
Kada je 2003. godine visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Lord Pedi Ešdaun odlučio da odbrambeni sektor ovdje u Bosni i Hercegovini dovede u red, dodijelio je status posmatrača u Komisiji za odbrambenu reform i Rusiji, pored SAD, Turske i Organizacije Islamskog svijeta.
Uloga posmatrača je bila da savjetuju strane u radu Komisije, pomognu im da bolje razumiju prijedloge i kvalitetno procijene koliko su prihvatljivi stranama u pregovorima.
Već te 2003. godine, Komisija za reformu odbrane je konstatovala da se radi o stvaranju vojne strukture koja će biti prihvatljiva NATO-u, što bi značilo da ima jedinstven lanac komandovanja i kontrole, da je pod punim demokratskim nadzorom i da veličinom i strukturom može odgovoriti izazovima kolektivne odbrane i sigurnosti.
Te, 2003. godine u ulozi posmatrača ispred Ambasade Ruske Federacije je bio ambasador Aleksander Griščenko. Od Komisije se očekivalo da promijeni fokus oružanih snaga, kako bi se podržala deklarisana vanjska politika i sigurnosni ciljevi Bosne i Hercegovine, a posebno članstvo u Partnerstvu za mir, NATO-u i Evropskoj uniji.
Da ponovim, deklarisanom vanjskom politikom i sigurnosnim ciljevima BiH jasno se precizira evropska i euro-atlanska budućnost BiH.
Sve to, crno na bijelo, piše u Izvještaju Komisije za reform odbrane “Put u Partnerstvo za mir”, koji je predstavljen javnosti i organima vlasti u BiH u septembru 2003. godine, a što je rezultiralo usvajanjem Zakona o odbrani BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH, decembra iste godine.
Niti ruska strana, niti oni koje je ona savjetovala nisu imali primjedbi na usvojena rješenja i dokumente.
Ni dvije godine kasnije, nije bilo primjedbi na uspostavljanje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, pa je projekat reforme doživio visoke ocjene uspješne sinergije svih učesnika reformskih procesa.
Te 2005. godine, ulogu posmatrača u radu Komisije za reform odbrane, ispred Ruske Federacije imao je ambasador Konstantin Viktorovič Šuvalov.
