"Ovo nije predaja, ovo je pravna prevara"

U svjetlu posljednjih dešavanja vezanih za slučaj Milorada Dodika, posebno nakon njegovog iznenadnog pojavljivanja pred Sudom BiH i saopštenja da se „dobrovoljno predao“, pravna i stručna javnost u Bosni i Hercegovini ostala je zatečena.

I dok institucije šalju poruke o "zakonitom" postupanju, brojna su pitanja ostala bez odgovora od toga kako je došlo do naglog preokreta u tretmanu osumnjičenog, do toga da li je cijeli pravosudni sistem podlegao političkom ili drugom utjecaju.

Advokatica Sabina Hota-Ćatović, koja godinama djeluje pred Sudom BiH i zastupa optužene u najosjetljivijim predmetima, za Novinsku agenciju Patria iznosi argumentovanu i oštru pravnu analizu svega što se dešavalo, od okolnosti navodne predaje, preko postupanja sudije i tužilaštva, do šireg konteksta uloge međunarodne zajednice i stanja u domaćem pravosuđu.

Njen intervju otvara prostor za dublju raspravu o integritetu ključnih pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini.

Da li saopštenje za javnost u kojem se navodi da se Milorad Dodik dobrovoljno predao-ispravno informiše javnost ?

„Osumnjičeni se nije dobrovoljno predao i to je netačno saopštenje za javnost koje ne služi informisanju javnosti nego prikrivanju koruptivnog dogovora i trgovine utjecajem koji je napravljen između svih nosilaca pravosudne funkcije koji su u tome učestvovali i osumnjičenog.

Element dobrovoljnosti je isključen naredbama suda za lišenje slobode i rješenjem o određivanju pritvora koje izvršenje je osumnjičeni izbjegavao prijetnjom upotrebe sile i formiranjem specijalne paravojne formacije koja bi pružila oružani otpor onima koji su trebali postupiti po naredbi suda.

Na taj način, osumnjičeni je prijetnjom upotrebe sile na državu, za sebe isposlovao dolazak u sud i izlazak iz suda. To nije predaja, a pogotovo ne „dobrovoljna“, jer on nije ušao u sud da se „preda“, nego isključivo da uđe u sudnicu i iz nje izađe kao slobodan građanin.

Da li su tačne informacije da je sudija Tatjana Kosović imala vezane ruke i da nije mogla drugačije ni postupiti kada joj je došao takav prijedlog?

„Nisu tačne. Prije svega moramo znati da na sceni nije ni postojao postupak donošenja sudske odluke. Sudiji nije došao prijedlog tužilaštva na sto kao i svaki drugi prijedlog stranaka u postupku, o kojem ona tek treba da odluči nakon što sasluša tužioca. Odredba člana 136. ZKP BiH kaže da u toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak može rješenjem ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca.

Ovaj osumnjičeni nikada ne bi nogom kročio u sudnicu da nije već unaprijed znao da je napisano rješenje kojim mu se pritvor ukida i stavlja van snage potraga i nalog za lišenje slobode. On je to na izvjestan način i rekao kada se obratio javnosti i rekao da je dobio u sudu „te papire“ i da je za njega ta stvar završena.

Drugo, sudija je mogla i da odbije prijedlog tužilaštva. Iako se to vrlo rijetko desi, ovo je situacija u kojoj ne da je mogla (jer odredba zakona kaže da sudija „može“ ukinuti, dakle, to obvezuje sud da on utvrdi da li je ono što tužilac tvrdi zaista osnovano i tek ako i sam bude tako našao onda će donijeti rješenje o ukidanju ), nego ga je morala odbiti jer naprosto, ono što je tužilac navela u prijedlogu kao razlog za ukidanje nije tačan ni istinit podatak. To znamo svi mi, a to je znala i sudija.

Sudija za prethodni postupak koja se nalazila u sudnici je vjerovatno ista sudija koja je izdala nalog za lišenje slobode i donijela rješenje o pritvoru, a kasnije i izdala potjernicu utvrdivši da je u bjekstvu ( iako on de facto nije bio u bjekstvu nego su nadležne policijske agencije odbijale sprovesti nalog suda).
Sudija je znala da nije tačan niti istinit navod da se osumnjičeni dobrovoljno predao kao što je znala da je lažan i neistinit navod tužioca da ne postoji opasnost od nedostupnosti osumnjičenog. Ako je u historiji sudske prakse postojao primjer da će osumnjičeni biti nedostupan, onda je to primjer ovog osumnjičenog koji je aktivno tri mjeseca pružao oružani otpor prijetnjom upotrebe sile od paramilitarne jedinice koju je oformio da bi sebe zaštitio od sudskog progona.

Kako je moguće, kako je uopće moguće da nam se sud na kraju obratio zajedničkim saopštenjem za javnost u kojem nam tvrde da je prestala opasnost od njegove nedostupnosti sudu?!! Ovo je nezapamćen udar ne samo na profesionalce i pravnike u čitavoj državi, nego atak na zdrav razum i inteligenciju građana.

Način na koji se, po dostupnim informacijama čitav taj poduhvat njegovog oslobađanja odigrao, a na kraju i snimci iz sudnice, ukazuju na to da su se određene osobe u obavljanju službene funkcije teško ogriješile o zakon i za to će jedini mogući odgovor u ovoj situaciji biti detaljna istraga i procesuiranje svih odgovornih osoba koje su izvršile ovo krivično djelo.

Evo dobijamo informacije da se pred disciplinskim organima VSTV-a vode određeni predmeti, da li pod tim mislite kada kažete „odgovornost“?

„Ne. Ovdje disciplinski postupak može biti pokrenut u vidu suspenzije do okončanja krivične istrage, jer ova situacija se jedino može riješiti krivičnom istragom i sudskim epilogom procesuiranja odgovornih, uključujući sve osobe koje su trgovale utjecajem i dogovarale za osumnjičenog ishod postupka koji u sebi ime sve elemente koruptivnog dogovora kako bi se izvršile zloupotreba službene dužnosti na štetu države i njenog pravnog poretka, a u korist osumnjičenog.

U širem smislu može se reći i to, da su ovim koruptivnim dogovorom, svi oni koji su u njemu učestvovali, i svi oni koji su osumnjičenom asistirali i pružali pomoć postali i saizvršioci i prikrivači izvršioca napada na ustavni poredak države. Ukoliko je tačno da je direktor OSA-e prevezao osumnjičenog, a nije ga lišio slobode, kao što nije ni mogao jer to nije njegova nadležnost, jasno je da je on trebao poslužiti kao zaštita osobi za kojom je izdata potraga kako ga ne bi uhapsile službene osobe u Kantonu Sarajevo kada bi se našao na teritoriji pod njihovom ingerencijom. Očigledno je da je došlo do zloupotrebe službene dužnosti u krivičnopravnom smislu, a po prethodno utvrđenom koruptivnom dogovoru.

Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija i sigurno je da dovođenje nije putem suda naloženo niti je moglo biti naloženo direktoru OSA-e.

Dodik tvrdi da Sud BiH nema legitimitet i da je politički instrument. Kao advokatica koja godinama djeluje pred tim sudom, koliko su te tvrdnje utemeljene u praksi?

„To su do petka bile samo tvrdnje protiv kojih se moglo izlaziti sa suprotnom argumentacijom, međutim, od petka naveče sud i tužilaštvo su nam svima izbili bilo kakav argument da tvrdimo suprotno. Ovaj osumnjičeni je praktično na svom vlastitom primjeru dokazao, live stream, kako je ono što govori o sudu i tužilaštvu BiH, nažalost surova realnost od koje više odbrane nema.