Odgojeni da mrze

Piše: Almasa Hadžić

Ne znam zašto se isčuđava javnost paroli „Šiptar, Hrvat, balija nisu moja bratija“, kojom je na vaterpolo utakmici Crvene zvezde, dočekan novi trener ovog kluba Hrvat iz Crne Gore Mirko Vičević.

Džaba što je Vičević sportista svjetskog glasa, što je član Kuće slavnih, što pod njegovim vođstvom Zvezda pobjeđuje, za njene „Delije“ kako sebe nazivaju navijači klubova pod imenom „Crvena zvezda“, očigledno onaj ko nije njihovog soja, taj je nepoželjan, njega treba mrziti pa i ubiti, čim se za to ukaže prilika.

Da je to tako „Delije“ su, uz transparent kojim su dočekale Vičevića, pokazale i horskim skandiranjem imena ratnog zločinca Ratka Mladića, najpoznatijeg srpskog ubice nakon Drugog svjetskog rata, kojega je Tribunal u Hagu osudio na doživotnu robiju.

Kakve to veze ima što je Vičević Hrvat, pa Crnogorac, što simpatiziraĐukanovićev DPS, sa njegovim sportskim kvalitetima i znanjem koje je demonstrirao u kom god je klubu na svijetu igrao, koji god klub na svijetu da je trenirao pa trenutno i Crvenu zvezdu?

Za normalne ljude - navijače, sportiste, prije svega – nikakve.

Za ove, koji sebe nazivaju „Delijama“ i one koji mentalno pripadaju njihovom soju i čoporu (a kakve smo vidjeli na vaterpolo utakmici u bazenu „Milan Gale Muškatirović“ na Dorćolu), opet itekako ima.

Takvi su gojeni i odgojeni da mrze.

Njihove djedove, očeve, stričeve... smo prije tridesetak godina gledali kako mašu transparentima sa istim i gorim mrziteljskim porukama, sa istim i sličnim pjesmama koje su pjevali dok su ih autobusi i transporteri JNA, na kojima su se viorile zastave „Delija“, prevozili na klanice Hrvata i Bošnjaka u Vukovaru, Škabrnji, Bijeljini, Zvorniku, Foči, Srebrenici...

I oni „od nekad“ kao i ovi „od sad“, svjedočimo, čipovani su na mržnju drugog i drugačijeg i to ne što je taj drugi i drugačiji u nečem bolji i uspješniji, već što je rođen pod drugim imenom, što je drugog vjerskog i nacionalnog identiteta.

Riječ „delija“ je balkanski turcizam, arapskog porijekla, kojom se nazivaju lijepi i razvijeni ratnici i junaci, što bi, vjerovatno, mnogi koji se stavljaju pod bajrak „Delije“ u Srbiji i željeli biti.

Na njihovu žalost „junaci“ su samo u mržnji i u ljubavi prema zločinu nad onim koga mrze.

A mrze, vidjeli smo to i jučer na Dorćolu, bez obzira što je pod vođstvom „mrskog Hrvata“ koji, kako su mu poručili sa tribina, ne može biti „njihova bratija“, klub za kojeg navijaju, izvojevao značajnu pobjedu.

Turska riječ „deli“ iz koje je nastala kovanica „delije“, opet, prevodi se i kao „lud, mahnit“.

Ovi što na utakmicama Crvene zvezde mašu transparentima mržnje, niti su ludi, niti mahniti, niti su lijepi i razvijeni ratnici i junaci, odnosno delije čijim se imenom prse i ponose, oni su samo teški nacionalisti, pogan i mrzitelji, odgojeni na ideji zločina i slavi zločinaca i ubica iz prošlog stoljeća.

Na žalost onih Zvezdinih navijača koji na utakmice dolaze zbog sporta, a ne da prebrojavaju krvna zrnca sportista, trenera i bildaju mržnju spram pripadnika drugih naroda i država u kojima ti narodi žive.