Piše: Sead Numanović
Već postaje bjelodano, a "naivnima" sasvim jasno, da Trojki ne treba opozicija.
Kako mi neki "stranci" davno rekoše - nema te opozicije, ma kako inventivna bila, koja može smisliti takve budalaštine, koja može sebi takve autogolove zabijati, kakva je Trojka!
I to je tačno.
A od Trojke je samo gora ova "njena opozicija".
Ako je uopće ima?
Ima ljudi iz stranaka koje nisu u vlasti, koji se bore, predlažu, govore, zameću i verbalne kavge...
No, liderstva nema!
Koliko već traje državni udar Milorada Dodika?
Jesmo li za to vrijeme vidjeli sastanak čelnika stranaka iz "političkog Sarajeva" koji nisu u vlasti?
Nismo!
Zašto nismo?
Jesu li to njihove lične sujete i odnosi ispred države?
Ili im je vlastiti komoditet najbitniji?
Kako nema liderstva u opoziciji, njihovi zastupnici soliraju. Kako najbolje znaju i umiju.
Neke opozicione stranke u parlamentu imaju predsjednika Kluba zastupnika. I on prvi i što češće jedini istupa. I u tome vidimo trag neke smislene politike.
Tamo gdje je predsjednik Kluba zastupnika zauzet "nekim svojim poslom", (možda se i upinje da postane "predsjednik stranke"), vidimo "soliranja".
Čovjek koji gleda sa strane, ne može se oteti - najblaže kazano - razočarenju.
Ni državni udar nije vrijedan istupa i to odmah lidera opozicione stranke?!
Neko će odbranaški reći da je to sve bilo u vrijeme ramazana, da su iftari... I to je još jedna kobna greška naše percepcije politike.
Vjera ima svoje mjesto.
Država mora biti iznad toga!
A možda je i najispravnije reći da smo generalno izabrali lidere koje svako malo morate sokoliti da rade svoj posao.
E, jadno je stanje u kojem jedan narod ima vođe koje mora voditi da bi oni vodili!
Ako Trojka sebi konstantno puca autogolove, opozicija je i gora!
Evo, da na trenutak ostavimo Dodika i državni udar.
Danas je šest mjeseci od poplava u Jablanici, Konjicu, Kreševu, Kiseljaku i Fojnici.
Zna li ko ikakvu smislenu akciju opozicije, koja je dala neki rezultat?
