Od Nikšićevih reformskih energetskih zakona dobili smo samo poskupljenje struje

“Šta je razlog zbog čega još nije došlo do donošenja podzakonskih akata i na stotine projekata malih fotonaponskih elektrana koje su mogle biti instalirane na krovovima domaćinstava, zaista ne znam, ali vrijeme od godinu dana je predugo da se takvi akti ne bi donijeli i da se ti dobri zakoni kada je u pitanju “prosumer model” ne bi već primjenjivali”, smatra bivši direktor EPBiH. 

Da su se energetski zakoni do sada počeli primjenjivati, ocjenjuje Jerlagić, imali bismo znatno stabilniji energetski sistem. 

“Imali bi te viškove energije pogotovo u vrijeme ljetnih mjeseci, kada bi u toku dana višak energije išao u sistem, a elektroprivrede bi nauštrb te energije koja dolazi iz tzv. disperziranih proizvođača električne energije mogla na neki način nešto malo vode akumulirati u hidroelektranama, pa tu vodu imati u periodu kada u toku noći više nema solarne energije, da se na takav način upravlja sistemom. Na neki način sam sudionik velikog broja projekata, jer naša kompanija je instalirala preko 15 megavata, većinom na krovovima u industriji i vrlo dobro znam kroz kakve probleme prolaze privrednici i vlasnici fotonaponskih elektrana. Praktično, ako jedna kompanija radi samo u jednoj smjeni, već iza 15 ili 16 sati, taj višak energije ne može ići u mrežu i takve se elektrane moraju gasiti. One kompanije koje rade u dvije, ili eventualno u tri  smjene, one nemaju taj problem i sva ta energija se može, žargonski rečeno progutati unutar tog proizvodnog pogona. Međutim, kompanije koje rade u jednoj smjeni zaista imaju problem”, objašnjava Jerlagić. 

Otkrio nam je i druge mane u energetskim zakonima, a koje stvaraju poteškoće velikim privrednicima. 

“Veliki problem je što je nekako bez jakih javnih rasprava, bez prisustva Udruženja poslodavaca donesen podzakonski akt koji praktično definira gornju granicu instalirane snage fotonaponske elektrane za vlastite potrebe i to je 150 kWh za industrijske potrošače, a čini mi se 10 kWh za domaćinstva. Obavio sam i neke razgovore s Udruženjem poslodavaca i smatram da bi trebali tražiti od FERK-a kao regulatora da dođe do korekcije limitacije te snage. Ako neka kompanija ima zakupljenu angažovanu snagu od 500 kWh, ima svoju trafostanicu, ima proračune kabela kojima je došla energija od 500 kWh da je troši, ne vidim razloga zbog čega se limitirala maksimalna proizvodnja u tzv. prosumer modu od 150 kWh i zbog čega se nije dozvolilo takvim kupcima da imaju maksimalnu angažovanu snagu koju su zakupili za svoj sistem, da imaju i elektranu te iste angažovane snage”, govori Jerlagić. 

Ni sam nije siguran koji je bio motiv onih koji su usvojili ovakav akt.

“Ne znam koji je motiv, da li je možda da se ostane više u zoni nekog komfora s tom manjom instaliranom snagom fotonaponske elektrane, lakše je upravljati nego kada je to neka značajnija snaga. S druge strane, postavlja se pitanje zašto sputavamo investitore koji imaju novac i koji žele da imaju proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, i da se na taj način praktično smanjuje  emisija CO2. Ne vidim razloga zašto sputavati nekoga ko ima transformatorsku stanicu od 1 ili 2 megavata, a oni su ograničeni da ne mogu imati više od 150 kWh fotonaponske elektrane”, naglašava Jerlagić. 

Za poskupljenje struje “podzakonski akti” se lako donesu

I dok se znatno kasni s provedbom reformi i olakšavanjem građanima i privredi, nije se kasnilo s poskupljenjem električne energije u Federaciji BiH, i to samo za korisnike Elektroprivrede BiH. Ona je od 1. augusta ove godine i zvanično skuplja za domaćinstva. Tada je federalni ministar energije, industrije i rudarstva Vedran Lakić ustvrdio da će cijena struje za 85 posto kupaca biti veća za samo 2.50 KM. 

Međutim, ovih dana mnogi građani na društvenim mrežama objavljuju kako im je račun za mjesec august viši za 20 ili 25 KM. No, možda su svi ovi građani unutar tih 15 posto nesretnika.