Piše: Sead Numanović
Više je neodrživa i totalno kontraproduktivna politika lupanja na politička vrata Sarajeva, kad god se ruši država iz Banje Luke i (zapadnog) Mostara.
Kad god se Bosna i Hercegovina nađe u odsudnoj situaciji, međunarodna zajednica pribjegne oprobanom receptu - pritisku na političko Sarajevo.
Nebitno je gdje je krivac za krizu - zna se gdje je najmekše.
Već više od 20 godina to je tako.
Logika za tadašnja popuštanja bila je u tome da se - zarad stvaranja države u čemu su stranci ključni - prihvate i loše odluke. One će se, kako BiH bude napredovala k EU i kada uđe u taj blok, stvari "ispeglati".
Ali ne samo BiH, već i cijeli region zapadnog Balkana, više od dvije decenije kasnije, samo su dalje od članstva u Uniju.
Ipak, nastavlja se po oprobanom receptu.
Dragan Čović potegne ručnu, kako bi u buri koju je napravio, neprimjetno proveo još neki svoj privatluk, sve se - od Vašingtona do Rima - sjati u urede bošnjačkih/probosanskih funkcionera.
Ubjeđuje se, udara na emocije, čak i prijeti.
Kažu da je Matthew Palmer radnu večeru s predsjednikom Stranke demokratske akcije, na kojoj je nadugo i naširoko pričano o promjenama Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine počeo ili "začinio" riječima:
"Tvoj je otac napravio ovu državu. Nemoj ti biti njen grobar".
Šta god ko mislio o akterima ove crtice, poruka je baš teška, da ne upotrijebimo neku drugu riječ.
Razvila se cijela "visokosofisticirana" tehnika ubjeđivanja, hajmo ih nazvati kolokvijalno, bošnjačkih političara.
Prije nego će Valentin Inzko nametnuti izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predstavnici međunarodne zajednice u Sarajevu vršili su konstantan pritisak na bošnjačke političare da ne insistiraju da bivši visoki predstavnik napravi takav potez.
Lobiranje koje se odvijalo daleko od očiju javnosti, naišlo je na oštar odgovor diplomatskih predstavnika u BiH.
Istaknuti političari (a i neki novinari) upozoravani su da se radi o "mrtvom zakonu" prije nego li je on donesen. Govoreno je da se to što se traži od Inzka, ne može realizirati, da u entitetu FBiH već postoji jako slična odredba, ali da je ona neprovodiva...
I Inzko je bio pod žestokim pritiskom.
Kada je ipak odolio i iskoristio Bonske ovlasti, suočen je sa salvom kritika i brutalnih prozivki.
Čak ni oficijelne reakcije zapadnih diplomatskih predstavništava nisu uspjele sakriti nezadovoljstvo što je Inzko odolio, a političko Sarajevo odbilo pritiske (i ucjene).
Uvjeren sam da Bosna i Hercegovina u većini ambasadora ima istinske prijatelje.
Također, razumijem i da niko ne voli krizne situacije. Ljudska mi je, mada duboko pogrešna, rekacija da se "kriva Drina" ispravlja u Sarajevu, iako bar 90 posto kriza izazivaju politički centri u Banjoj Luci i (zapadnom) Mostaru.
Modus operandi Zapada i sada se sve jasnije vidi.
Sav pritisak na promjenama Izbornog zakona i Ustava BiH skoncentriran je na političko Sarajevo.
Ideja "legitimnog predstavljanja" nespojiva je s zapadnim demokratskim vrijednostima.
U Njemačkoj smo i sada, na netom završenim parlamentarnim izborima, vidjeli dalje povećanje broja "ne-nijemaca" u Bundestagu.
Izabrano je dvoje porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ima Iranaca, Nigerijaca, Sirijaca, sve više Turaka...
I to je sasvim normalno.
Kada sam prijatelja u Berlinu pitao koliko je muslimana izabrano u novi saziv Bundestaga, prvo je bio začuđen, a potom čak i uvrijeđen.
