SDP nije suzdržanošću "kažnjavao" Miokovića i Našu stranku već spašavao HDZ.
Dragan Mioković iz Naše stranke više nije predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Odlučilo je to 58 zastupnika u ovom Domu koji su podržali inicijativu za Miokovićevu smjenu, dok je protiv te inicijative bilo samo 15 zastupnika.
Prilog „samo“ ispred broja od 15 zastupnika nije stavljen zbog njegove nedostatnosti za sprječavanje Miokovićeve smjene već zbog činjenice da je on mnogo manji od ukupnog broja zastupnika stranaka Trojke u Predstavničkom domu.
Naime, protiv smjene su glasali zastupnici Naše stranke i Naroda i pravde, dok su zastupnici SDP-a bili suzdržani.
U javnosti je ova suzdržanost SDP-ovaca interpretirana kao manifestacija narušenih odnosa unutar Trojke. Odnosi jesu narušeni, ali u konkretnom slučaju su motivi SDP-ovih zastupnika bili nešto drugačiji.
Na HDZ-ovu inicijativu o Miokovićevoj smjeni je Naša stranka početkom ovog mjeseca odgovorila pokretanjem inicijative za smjenu Mladena Boškovića, HDZ-ovog dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma.
Opozicija će objeručke podržati tu inicijativu i Bošković bi, uz glasove zastupnika Trojke, sasvim sigurno bio smijenjen sa te pozicije. To bi, međutim, bitno narušilo odnose sa HDZ-om BiH, koji na osnovu Schmidtovih intervencija ima poziciju da bira partnere za vlast unutar probosanskog bloka.
U SDP-u su bili svjesni da glasanjem protiv ne bi spasili Miokovića. Ukoliko bi bili suzdržani, na isti način bi se mogli ophoditi i prema inicijativi za smjenu Boškovića, pojašnjavajući takav pristup kao „principijelnost“. A bez njihovih glasova, smjena HDZ-ovog čelnika Predstavničkog doma je malo vjerovatna. Drugim riječima, SDP suzdržanošću pri glasanju za smjenu Miokovića nije „kažnjavao“ Našu stranku već je spašavao HDZBiH.
I nije ovo prvi put u ovom mandatu da SDP i cijela Trojka u Predstavničkom domu spašavaju HDZ i interese te stranke. Mnogo energije i bespovratno uništenog političkog kredibiliteta su uložili da bi, između ostalog, u Ustavni sud BiH izabrali Marina Vukoju.
Vukoja je izabran za sudiju Ustavnog suda BiH 29. maja 2024. godine, da bi na istoj sjednici, ali nekoliko tačaka dnevnog reda kasnije, za predsjedavajućeg Predstavničkog doma bio izabran Dragan Mioković, kojem je glasanje za Vukoju bio i uvjet za imenovanje na tu poziciju.
Prethodno je ovim Domom rukovodio upravo Mladen Bošković i to zato što je prvobitna predsjedavajuća, Mirjana Marinković-Lepić iz Naše stranke, prenijela ovlaštenja na HDZ-ovog zastupnika. Marinković-Lepić je formalno ostavku podnijela 25. septembra 2023. godine, te je Bošković uz saglasnost Naše stranke i cijele Trojke rukovodio Domom narednih osam mjeseci.
Nakon smjene Miokovića ponovo će Bošković, ukoliko u međuvremenu ne bude smijenjen, predvoditi Predstavnički dom do konstituisanja narednog saziva, što je kraći vremenski period u odnosu na onaj kada je upravljao ovim zakonodavnim tijelom uz saglasnost Naše stranke. Uprkos toj činjenici, iz Naše stranke optužuju opoziciju koja je glasala za Miokovićevu smjenu da će na taj način omogućiti „opasnu koncentraciju moći u rukama HDZ-a BiH“ jer će ta stranka istovremeno imati predsjednicu FBiH i predsjedavajuće oba doma Parlamenta FBiH.
Ne samo da Našoj stranci nije smetala "opasna koncentracija moći u rukama HDZ-a" kada su prvi put na Boškovića prenijeli ovlaštenja da predvodi Predstavnički dom već su direktno birali i HDZ-ovu predsjednicu Lidiju Bradaru i HDZ-ovog predsjedavajućeg Doma naroda Tomislava Martinovića, čime su de facto omogućili toj stranci da suvereno gospodari političkim životom Federacije BiH.
(Stav)
