Na slučaju Bosne i Hercegovine međunarodno pravo i pravda su doživjeli sunovrat. Sve silne, do 1992. godine, općeprihvaćene i dokazane teorije i norme su odbačene i pregažene, a neprihvaćene teorije zavjere su dokazane. Sve vrijednovane tvrdnje su poražene. A, poseban poraz je doživjela tvrdnja da zlo mora biti poraženo. I da zlo bude još veće, tu tvrdnju je porazilo baš to zlo, koje je u Bosni i Hercegovini moralo biti poraženo.
Neporaženo zlo predstavlja najveću opasnost za opstanak svakog društva i društvenog poretka koji počiva na pravu, pravdi i slobodama koje su zagarantirane svim članovima tog društva. Neporaženo zlo, umjesto da bude izbrisano i eliminirano sa društvene scene, ono nastavlja da živi, dobija novu, opasniju formu, dinamiku i snagu, te postaje dominantan, preovladavajući društveni faktor.
Plasirana najava ozbiljne namjere da se Srebrenici promijeni njeno vlastito, vjekovno ime je upravo dokaz i potvrda djelovanja neporaženog zla.
