Neka se Izrael obračuna sa svojim nacizmom

Piše: Almasa Hadžić

Kaže mi prijateljica, koja se prije nekoliko dana vratila iz Palestine, gdje je boravila kod familije svoje snahe, da u većini palestinskih gradova, svoje prijatelje i rođake nećete pronaći po brojevima stanova i kuća u kvartovima u kojim žive, jer njihove kuće i stanovi jednostavno nisu numerisani.

Razlog je poznat: ako imate broj na ulaznim vratima kuće u kojoj stanuju palestinske porodice, izraelska policija i njihovi lokalni špijuni će vas, bilo da smatraju da ste im sigurnosna opasnost, ili ste im se nešto privatno zamjerili, lakše pronaći i odvesti u zatvor.

A kad vas u zatvor odvedu, pitanje je da li ćete ikad više vidjeti grad, ulicu, kuću u kojoj ste živjeli.

"Nema noći kad vas ne probudi plač i vriska majki, sestara, dok iz postelje, izraelska policija odvodi njihove sinove.

Familija kod koje sam bila u posjeti ne živi u Gazi već u dosta mirnijem području Palestine i onda samo zamišljam kako li je tek narodu Gaze čiju djecu ovih dana ubijaju.

Ne želim pominjati ime grada u kome sam bila iz razloga sigurnosti mojih domaćina, ali što sam vidjela i doživjela tokom svog boravka u Palestini je čisti nacizam.

Kao dijete sam plakala dok bi djed i nana pričali kako su Švabe i ustaše u Sarajevu, u Drugom svjetskom ratu hapsile i u logore odvodile Jevreje.

To sada Jevreji u Palestini isto rade palestinskom narodu", priča za Politicki.ba Tuzlanka koja se nedavno vratila iz Palestine.

I upravo pod utiskom priče moje prijateljice čitam izjave ambasadora Izraela za Albaniju i Bosnu i Hercegovinu, sa sjedištem u Tirani, koji je sebi uzeo za pravo da komentira principe unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine, svodeći ih na izmjene Izbornog zakona, a što bi trebalo da podupre stavove naručilaca njegovih izjava.

Mnogi su ugledni Jevreji širom svijeta, posebno oni koji su preživjeli zločin holokausta, kao i njihovi potomci, devedesetih godina ustali protiv zločina koje su Srbija i njeni certificirani zločinci u Bosni i Hercegovini činili nad Bošnjacima i pripadnicima drugih njenih naroda.

Oni su i danas čvrsto opredjeljeni u osudi zločina, posebno, genocida u Srebrenici, a što smo se mogli uvjeriti i 11. jula ove godine.

No, poznato je da je zvanična politika Izraela, devedesetih godina neskriveno bila na strani Srbije i zločinca Slobodana Miloševića.

Stoga nisu iznenadili današnji stavovi ambasadora Noa Gal Gendlera, koji se, ni po čemu pozvan, javno stavio na stranu zagovornika izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine po mjeri predsjednika HDZ-a BiH Draga Čovića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

Kulja iz ambasadorove reakcije islamofobni otrov koji je uvelike zabrinut za izbornu reformu u našoj zemlji gdje bi, nakon toliko godina, od njenog donošenja, konstatira, trebala biti implementirana i presuda Evropskog suda za ljudska prava u procesu Dervo Sejdić i Jakob Finci.

Nakon 13 godina sjetio se, eto, ambasador Gendler, bosanskog Jevreja Jakoba Fincija i njegovih prava koja su, kakvog li licemjerja, uzurpirana upravo od strane istih onih za čije je interese svoje diplomatske prste počeo gurati u unutrašnje uređenje države Bosne i Hercegovine.

Ambasador Gendler slika je zvanične politike Izraela prema Bosni i Hercegovini.

Ta politika nije se promjenila od devedesetih godina do danas.

Njen pogonski kotač je bila i ostala islamofobija, danas, dodatno povezana sa finansijskim interesima pojedinih njenih predstavnika koji su svoje korijene pustili na prostoru koji politički kontroliraju Milorad Dodik i Dragan Čović.

Oni su već poznati po svojim sumnjivim "projektima" preko kojih crpe ogromna finansijska sredstva građana Bosne i Hercegovine.

Ima li njega, to jest, ambasadora Gendlera u tome, vidjet ćemo.