Nebojša Vukanović - belajsuz

Piše: Almasa Hadžić

Uhapšen Nebojša Vukanović!

Vukanović uhapšen zbog napada na sudiju i tužioca!

Vukanović, pušten iz pritvora!

Vijesti su to koje su danas preplavile bh. portale i elektronske medije i koje su, čak, zasjenile i dolazak premjera Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu, Zdravka Krivokapića, a koji je u Sarajevo stigao s „naramkom prijateljstva“ prema njegovim domaćinima, valjda preostalog još od vremena litijskog uznesenja i Amfilohijevih „Boguumilnih“ poruka.

I sve da je Nebojša Vukanović znao da će njegovo hapšenje, u medijima zasjeniti Krivokapićevo gostovanje u Sarajevu, vjerovatno svoju „zagrebanciju“ sa tužiocima i sudijama, njegova plaha narav, ne bi mogla ostaviti za naredni dan.

Nije Nebojša Vukanović, poznatiji kao Vukan, loš čovjek.

Trebinjci koji ga poznaju, znaju da je iz „poštene kuće“ i da mu se, otkako se aktivirao u politici, ne može prigovoriti ništa što „krasi“ biografiju najmanje 80 posto bh. političara i čuvara njihove vlasti, to jest talovi i kriminal.

Vukanovićeva pojava na političkoj sceni entiteta RS u Federaciji BiH, baš kao i pojava Draška Stanivukovića, doživljena je kao „zračak nade“.

Odjednom su postali dah nekih novih političkih vjetrova iz entiteta RS koji bi, povjerovalo se, u vremenima sve snažnijeg potpirivanja međunacionalne netrpeljivosti, stalnih najava razdvajanja i prekrajanja države, mogli pomoći stvaranju mirnijeg i poštenijeg ambijenta za život građana ove zemlje.

No, vjerovanje - ludom radovanje, stara je narodna!

Stanivuković se vrlo brzo pokazao da nije to što se mislilo.

Osiljen haram parama svog oca, po obrazovanju i znanju daleko ispod Vukanovića, čim se dograbio stvarne vlasti „proklizao“ je na najosjetljivijim pitanjima, a to je nacionalizam, na kome je, baš kao i njegov nacionalistički uzor Milorad Dodik, počeo graditi svoju političku karijeru. Ustvari, na jeftinom srbovanju!

Upoređujući ga sa Stanivukovićem, Vukanović je, ipak nešto drugo.

On, bar ono što smo do sada gledali i slušali, nije lažni nacionalista.

On ne krije da je i „nogama i rukama“ kopao da pomogne litijašima da s vlasti maknu DPS Mila Đukanovića, kao i da, godinama čini sve da opoziciji u RS, odnosno SDS-u i PDP-u, to jest Mirku Šaroviću i Borislavu Borenoviću (u nedostatku boljih!) pomogne da sa vlasti maknu SNSD i Milorada Dodika.

I SDS i PDP, baš kao i SNSD, odnosno i Šarović i Borenović na jednoj i Dodik na drugoj strani jednako ljube ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića i jednako, horski, negiraju zločin genocida u Srebrenici, čemu seVukanović, ni jednom svojom izjavom, nikad nije usprotivio.

A zna se da svi oni skupa, bili pozicija ili opozicija, ne daju Bošnjacima u RS da rade u institucijama vlasti, njihovoj djeci ne daju da izučavaju svoj, bosanski jezik, da tu istu djecu tjeraju da uče napamet pjesme o Svetom Savi itd.

I svi skupa sanjaju dan da RS, da li mirnim ili nemirnim putem, istrgnu iz srca BiH i pripoje je Srbiji.

Osnovno pitanje je da li Vukanović i na koji način ima veze sa ideologijom i željama naprijed pobrojanih.

Bez imalo dileme, ideologija im je ista!

Razlika je samo u tome što se Vukanović ne pretvara, ne laže narod da je „veliki Srbin“, kako to rade Oni, a koji bi dok veličaju svoje velikosrpsrpstvo, od onih „malih“, kako se to u Hercegovini kaže „s mrtve majke pokrovac ukrali“.

To što Vukanović, bez imalo straha vlastodršcima u RS-u, posebno u Trebinju, danonoćno puše za vrat, neki vide kao njegovu ličnu hrabrost, dok drugi smatraju budalaštinom.

Ko je upravu, teško je reći.

Vukanović je, doduše, navikao da ga hapse, kažnjavaju i progone.

Ovi što ga progone, opet, na ivici su sloma što im, kad god krenu „u zijan“ on izleti jal' s lijeve, jal' s desne strane puta.

Mnogi u Trebinju, iako sa simpatijama gledaju na ono šta Vukan radi, u strahu da im to vlast ne zamjeri, bježe da se i ne pozdrave sa njim.

Oni hrabriji, pak, istim tim što su u „zijanu“, tačnije kriminalu i muljanju, preko ulice dobacuju „eto Vukana“, a oni kojima je svejedno, dok ispijaju kafu u bašti „Platani“ kad vide Vukana počnu dobacivati „stiže belajsuz“.

Nebojša Vukanović, nesvakidašnja je pojava na političkoj sceni eniteta RS.

To što su ga danas uhapsili pa pustili, ne znači da ga sutra ponovo neće uhapsiti i zadržati na duže vrijeme.

Šta god da urade, Vukan će, zna se, biti medijska ličnost dana. Kao i danas.

U zbiru, svako njegovo hapšenje je koji glas više na narednim izborima na kojima će, sasvim sigurno, ovaj profesor historije, biti nečiji, a možda i svoj kandidat.

Nebojša Vukanović jest belajsuz, ali ga, iz bezbroj razloga, ne treba potcjenjivati.