Narkomanska vizija "države"

Piše: Almasa Hadžić

Marko Šukalo, savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, zamjenik generalnog sekretara u entitetsko vladi, zadužen za izradu zakona o prenosu nadležnosti s BiH na RS, čovjek od neizmjernog povjerenja Milorada Dodika, ustvari njegov „mali od kužine“ uhapšen je tokom vikenda zbog posjedovanja teških droga kokaina i ekstazija.

Pronađena droga bila je, kako je priznao Šukalo, „za ličnu upotrebu“ , a sam, u vrijeme dolaska policije, već je bio dovoljno drogiran.

Žargonski rečeno „nadojen ko deva“.

Šukalo, naravno, nije jedini u BiH koji konzumira drogu i koji u svojim džepovima nosi rezerve i praha i tableta. Ali je, sigurno, do sada jedini poznati narkoman, bar u BiH, koji savjetuje predsjednika države i kroji zakone po njegovoj volji, a koji, s razlogom, sve više liče na proizvod drogiranih ljudi.

Ko je, ustvari Marko Šukalo?

Koji kvaliteti su ga preporučili da savjetuje člana Predsjedništva BiH?

Odgoj, obrazovanje, kultura, erudicija...?

Očito, ništa od toga.

Na državne jasle Šukalo je, kao i većina drugih, došao po stranačkoj preporuci.

Predstavljen kao pravni stručnjak, postao je član tima za izradu zakona za prenos nadležnosti sa BiH na RS, na kojim već dugo „jaše“ politika Milorada Dodika i po čijem vlastitom priznanju na tome rade „najbolji pravni stručnjaci“ u entitetu RS.

Među njima i jedan narkoman, koji se, do sada, jedino pokazao ekspertom za prenosom nadležnosti sa „seoske brlje na kokain“, čime je ogolio sav jad politike koju na značajnim državnim pozicijama predstavlja.

Generalni sekretar Vlade RS ekspresno je uputio zahtjev Vladi da se iz entitetskih organa udalji njegov saradnik Marko Šukalo.

Gdje, na koje mjesto, u koje političko sklonište će otići, to može znati samo onaj koji ga je smjestio na sve silne državne i entitetske pozicije, iz čijih je budžeta ubirao dovoljno novca za potrebnu mjesečnu gibiru kokaina.

Narkomanska vizija države, a koju od RS-a pokušava napraviti Milorad Dodik, neuspjeli je projekat.

Logično!

Jer činjenica da mu je savjetnik i, pride, pravni stručnjak u entitetskoj vladi, mogla biti osoba sa biografijom i sklonostima zbog kojih se ide jal' u zatvor, jal' u specijalnu zdravstvenu ustanovu (što je najgore – nije jedini!) više govori o patologiji politike koja je takvog držala na svim tim značajnim pozicijama, nego li o njemu samom.