Još jedan, osmi po redu, kongres najjače bošnjačke stranke je završen.
Kao i one prethodne pratila ga je velika pozornost javnosti i bh medija.
U SDA-u mogu biti zadovoljni medijskim tretmanom. I time su pokazali da su najveća, a neki će reći i najvažnija stranka.
Izbor za predsjednika SDA bila je rutina. Biralo se javno, aklamacijom. Nije bilo listića i zaokruživanja jednog kandidata. Neko će reći da je to bilo tehničko pitanje jer nije imalo potrebe zaokruživati samo jednog kandidata. Međutim, neki oponenti Bakira Izetbegovića tvrde da bi u slučaju tajnog glasanja bio veliki broj nevažećih listića. I to nije samo reakcija na odbijanje kandidature Mehmedovića. Ima još mnogo važnijih razloga...
Zato je neko mudro (sa ili bez navodnika) predložio da se svi oponenti javno pokažu dizanjem ruke. Javilo se samo njih osam koji su bili protiv a jedan je bio suzdržan. Tako da je priča o velikom nezadoviljstvu koje će se pokazati na najvećem skupu Stranke osujećena.
Ipak, utrka za potpredsjedničko mjesto bila je najzanimljivija.
Za devet potpredsjedničkih pozicija javio se čak 21 kandidat. I rezultati su bili blago iznenađenje.
Prvo, da se ispod crte našao bivši član Predsjedništva Šefik Džaferović. Ispred njega, tri glasa više, našao se Haris Zahiragić.
Da li se radi o volji delegata Kongresa veliko je pitanje.
Jer Džaferović je neko koji je u izbornim ciklusima uvijek dobijao najviše glasova i na koncu izabran je za člana Predsjedništva.
Također, ubjedljivo prvorangirani potpredsjednik je relativno javnosti nepoznati Mirsad Mujić, nekadašnji direktor BH pošte. On je dobio 473 glasa a iza njega je Ramiz Salkić sa 421 glasom.
