Hapšenje predsjednika najvišeg krivičnog suda u državi nesvakidašnji je događaj i sigurno će dodatno uticati na percepciju javnosti o radu pravosuđa.
Predsjednik Državnog suda Ranko Debevec uhapšen je u ponedjeljak, potvrdio je glavni državni tužilac Milanko Kajganić ali se u prvom saopštenju za javnost suzdržao reći zbog čega su tužioci naredili privođenje rukovodioca jedne od najvažnijih pravosudnih institucija u državi u trenutku kada se pred ovim sudom vode važni sudski postupci.
Saopštenje Tužilaštva BiH potpisao je lično Kajganić, što nije uobičajna praksa. U njemu se samo kratko navodi da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA u poslijepodnevnim satima lišili slobode Ranka Debevca te bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije OSA Osmana Mehmedagića.
Oni se sumnjiče za krivična djela zloupotrebe položaja, povezana sa drugim krivičnim djelima. Kajganić nije iznio više detalja uz objašnjenje da u ovom trenutku Tužilaštvo ne može dati više detalja ili informacija.
Hapšenje predsjednika najvišeg krivičnog suda u državi nesvakidašnji je događaj i sigurno će dodatno uticati na percepciju javnosti o radu pravosuđa. Zbog toga je važno ne samo na koji će način tužioci uraditi svoj posao, već i kako će to objasniti građanima.
Ovo je pet stvari na koje bi posebno trebali obratiti pažnju, piše BIRNOV specijalizirani portal Detektor.ba.
Neuspjesi u procesuiranju rukovodilaca sudova i tužilaštava
Ovo nije prvi slučaj u kome državni tužioci istražuju i hapse svoje kolege u pravosuđu. U više postupaka stvorila se praksa po kojoj je nejasno ko uopšte treba da sudi ovim osobama, a same postupke karakterisala je sporost i netransparentnost.
Prvi takav postupak počeo je 2015. godine kada je došlo do hapšenja jedne od najpoznatijih sutkinja Apelacionog odjeljenja Azre Miletić, koja je kasnije optužena za primanje mita.
Njoj se prvo sudilo pred Sudom BiH, gdje je nepravomoćno osuđena, da bi Apelaciono odjeljenje ukinulo ovu presudu i reklo da joj uopšte nisu mogli suditi kolege. Predmet je zatim prebačen na Općinski sud u Sarajevu, gdje je nakon više godina oslobođena, što je kasnije potvrdio i Kantonalni sud. Nedavno se vratila na posao u Državni sud.
Skoro identična situacija desila se u slučaju zamjenika glavnog tužioca Bože Mihajlovića. Nakon podizanja optužnice za koruptivo krivično djelo, počelo mu je suđenje pred Sudom BiH. Prvostepeno vijeće ga je osudilo, ali se ta presuda ukinula i predmet – kao i Azre Miletić – poslan je na Općinski sud. Ovaj postupak se već godinama tamo vodi, a još uvijek nije izrečena ni nepravomoćna presuda.
Treći postupak je onaj protiv nekadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića. U njegovom slučaju je Državni sud nakon potvrđivanja optužnice odmah predmet prebacio na Kantonalni nivo gdje se već godinama vodi, a ročišta se mjesecima ne zakazuju.
Svi ovi postupci su izrazito neekspeditivni i ukazali su na neujednačnost postupanja. Obzirom na prethodna iskustva, Tužilaštvo BiH, ali i Sud BiH, moraju voditi računa o tome da se rano ustanovi da li postoji potreba da se ovaj predmet prebaci kolegama u Sarajevu i iskomunicirati to javnosti kako bi se osiguralo brže rješavanje postupka.
Nakon niza kritika za nedovoljan rad na predmetima korupcije, uključujući i onu unutar pravosuđa, ovaj predmet u značajnoj mjeri će uticati na ugled Državnog tužilaštva i posebno njegovog šefa Milanka Kajganića.
Komunikacija sa javnosti
Vijest o hapšenju predsjednika Državnog suda prvo su objavili mediji a potom je to potvrdio državni ministar sigurnosti Nenad Nešić prije nego što je to uradio glavni državni tužilac. Iz dosadašnjeg postupanja Državnog tužilaštva prema javnosti ne nazire se bilo kakva strategija u komunikaciji sa medijima i građanima.
Dok se postavlja sve više pitanja o razlozima hapšenja, dokazima tužilaca, motivima i daljim postupanjima ali i dok raste broj špekulacija o političkim uticajima i vremenu u kome hapšenje dolazi, glavni državni tužilac odlučio je izbjeći novinare i nije organizovao konferenciju za medije na kojoj je mogao odgovoriti na sva pitanja i uvjeriti javnost da pravosuđe pokušava da očisti loše u svojim redovima i ne podliježe političkim pritiscima.
Prvu priliku da ispravi ranije greške glavni državni tužilac nije iskoristio ali njegov odnos prema medijima i građanima može se popraviti u narednim danima i bit će ključan za utisak o njegovom i radu državnih tužilaca.
BIRN BiH je ranije pisao koliko su odluke rukovodilaca u pravosuđu važne za povjerenje građana. Dok se u drugim zemljama hitno organizuju konferencije za medije tokom i odmah nakon važnih hapšenja a važna suđenja završavaju u brzom roku uz punu transaprentnost, državno pravosuđe u BiH nije do sada posebno obraćalo pažnju na ovaj dio svog rada. To nerijetko dovodi do nagađanja o motivima, načinu rada i posvećenosti državnih tužilaca i negativno utiče na imidž Tužilaštva BiH.
Otklanjanje dilema o političkim utjecajima
Hapšenje Debevca i Mehmadagića dolazi dan nakon što je Državni sud konačno odbio zahtjev predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se njegov predmet za nepoštivanje odluka visokog predstavnika prebaci iz Sarajeva u Banju Luku, što ima potencijal da izazove polemike i nagađanja o političkim uticajima i motivima postupka.
Upravo iz ovih razloga važno je da Tužilaštvo BiH – kada je već ocijenilo da su dokazi sa kojim raspolažu te vrste da su u poziciji da hapse osobu koja je na čelu jedne od tri najznačajnijih pravosudnih institucija na državnom nivou – javno iskomunicira razloge zbog kojih se odlučilo na hapšenje.
Dosadašnja praksa Tužilaštva BiH kod hapšenjima političarima na visokim pozicijama ili u pravosuđu je podijeljena. U nekim postupcima su i državni minitri hapšeni kada ih se sumnjičilo za koruptivna krivična djela, ali sa druge strane, neki visokorangirani službenici – poput Dodika – su samo dobijali pozive na saslušanja i obavijesti o podignutim optužnicama, uz uvažavanje funkcija koje obavljaju i posljedica koje hapšenja mogu donijeti.
Prilikom istraga i optužnica za osobe iz pravosuđa – sutkinja Miletić jeste uhapšena, dok tužioci Salihović i Mihajlović nisu.
Disciplinska odluka o sastanku Debevec Mehmedagić
Dodatni element koji će biti značajan u kada Tužilaštvo BiH otkrije više detalja o istrazi protiv Debevca i Mehmadagića biti će za šta se konkretno terete.
Ovo je posebno važno obzirom da je njihov sastanak u vrijeme kada je bila podignuta optužnica protiv bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije bio dio disciplinske tužbe protiv Debevca, i da je on po ovoj disciplinskoj tužbi oslobođen.
Disciplinska tužba je teretila Debevca da se tokom decembra 2020. godine s direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije, Mehmedagićem, protiv kojeg je u tom trenutku vođen krivični postupak, sastao ispred stana treće osobe.
U vrijeme disciplinskog postupka Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) nije objavljivalo odluke o Debevcu.
Detalje je u svom tekstu iznio nizozemski sudija Van der Weide. On je naveo da je disciplinska komisija zaključila kako Debevec nije imao namjeru niti je bio svjestan da će se susresti sa Mehmedagićem. Njihov susret se desio kada su se zajedno našli na događaju na koji ih je pozvao Muhamed Ajanović i za koji nisu znali unaprijed da će biti zajedno, navodi se u tekstu. Prema Van der Weideu, komisija je zaključila da nije postojala svjesnost ili namjera Debevca da se susretne s Mehmedagićem.
“Pozivajući se na Zakon o VSTV-u koji zahtijeva bilo namjerno, bilo nenamjerno ponašanje da utvrdi disciplinski prekršaj, komisija je zaključila da sastanak kojem je prisustvovao predsjednik Suda ne može biti okvalifikovan kao neprimjeren i zato tuženi ne može biti kažnjen za ‘ponašanje u ili van suda koje šteti ugledu sudije’”, navodi se u tekstu.
Stav Prvostepene komisije da je Debevec trebao napustiti sastanak ili ne sresti se s Mehmedagićem, nije prihatljiv prema zaključku Drugostepene komisije jer bi pokazao neprimjereno ponašanje prema Mehmedagiću i domaćinu, posebno imajući u vidu dnevne profesionalne obaveze sa Mehmedagićem, dodaje se. Kada je utvrdila te činjenice, Komisija nije ovo ponašanje mogla ocijeniti namjernim ili iz nehata, ili u bilo kojoj formi, jer je Debevec uhvaćen u “iznenadnim okolnostima i nastavio da se ponaša konvencionalno, što je bila jedina mogućnost, zaključuje Komisija”, prema tekstu nizozemskog sudije.
On takvu ocjenu smatra neočekivanom jer iako je Debevec bio iznenađem susretom s Mehmedagićem, on je s njim ostao neko vrijeme, a to je loše ponašanje za nekoga kome se sudi. Van der Weide smatra da je Debevec imao izbor i mogao napustiti sastanak i da to nema veze sa pristojnim ponašanjem prema drugih učesnicima ili domaćinu sastanka.
Ovaj susret desio se krajem 2020. godine, od kada je prošlo pune tri godine.
Reforma Suda BiH
Posebno značajan aspekt hapšenja i potencijalne suspenzije predsjednika Suda BiH – ukoliko bude podignuta optužnica protiv njega – jeste činjenica da Vijeće ministara i lideri političkih stranaka mjesecima pregovaraju o reformi ovog suda.
Osnivanje novog Apelacionog suda je predmet spora između predstavnika Republike Srpske, Hrvatske demokratske zajednice i predstavnike Trojke u Vijeću ministara mjesecima.
Nakon što je dogovoreno sužavanje nadležnosti Apelacionog suda, u smislu da više ne može izuzimati predmete za korupciju koji su počinjeni samo u jednom entitetu, sadašnji spor se najviše odnosi na lokaciju budućeg suda.
U tom periodu, uklanjenje osobe koja rukovodi ovim sudom i koja je više puta na različite načine konsultirana u vezi sa pravcima reformisanja Suda BiH, kao i potencijalnim posljedicama razdvajanja Suda BiH u dvije institucije može imati za posljedicu uklanjanje glasova stručne zajednice iz reformisanja Suda BiH.
Kao najglasniji protivnik rada državnog pravosuđa i zagovornik smanjenja njegove nadležnosti do sada se isticao Milorad Dodik. Te su se kritike povećale nakon što su državni tužioci protiv njega podigli optužnicu.
Jedna od prvih prilika kada bi novinari i građani mogli saznati više detalja o hapšenju Debevca mogla bi se u narednih 48 sati desiti upravo u Sudu BiH. Ukoliko se Tužilaštvo BiH odluči da zatraži pritvor za Debevca, što je česta praksa nakon odluke o hapšenju, morat će se održati ročište o određivanju pritvora. Na ovom ročištu koje je po pravilu otvoreno za javnost državni tužioci moraju dati više detalja zašto je određivanje pritvora osnovano.
Odluka o mogućem traženju pritvora i njegovo potencijalno određivanje dodatno će uticati na rad Državnog suda s obzirom da Debevec rukovodi ovom institucijom.
