Muriz Memić - država | Politički.ba

Piše: Almasa Hadžić

Porodica ubijenog Dženana Memića, na čelu sa njegovim ocem Murizom, jučer je, napokon, dočekala pravdu, tačnije, početak pravde. Ustvari, mrvu pravde koja ulijeva nadu da će njihova petogodišnja borba sa pravosudno-političkim moćnicima dovesti do otkrivanja ubice(a) njihovog Dženana.

Uhapšen je Zijo Mutap, otac Alise Mutap, koja se, nakon što je Dženan s kojim je u vrijeme njegovog ubistva bila u društvu, naprasno prestala sjećati svega što se veže za to ubistvo.

Uhapšen je i policajac Hasan Dupovac, šef Odsjeka saobraćajnih istraga MUP-a KS u vrijeme ubistva Dženana Memića

I Mutap i Dupovac uhapšeni su pod sumnjom da su ometali istragu u ovom predmetu, koji je, svojevremeno vodilo Kantonalno Tužilaštvo u Sarajevu izvodeći pred sudije, ni krive ni dužne (možda dužne?!) Ljubu i Bekriju Seferović.

Pretresene su kuće, graže i hudžere Mutapa i Dupovca, „izuzeti dokazi“ i sada se, nakon dvadesetčetvorosatnog pritvora, čeka odluka, idu li ova dvojica kući na kafu i ručak, ili će ostati na „pažnji pravosuđa“.

Za svakog ko želi vjerovati u državu i njeno pravosuđe, nakon jučerašnjeg performansa SIPA-e, a po naredbi Tužilaštva BiH, nameću se logična pitanja: zašto ste čekali pet godina?

Kakve ste to dokaze, u kućama, garažama i hudžerama uhapšenih, nakon pet godina mogli naći i izuzeti?

Zašto je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić čekala da joj na vratima zaplače otac ubijenog Dženana, pa da, tek kad joj se stolica počela drmati, pokrene istragu, pribavlja dokaze, hapsi i privodi osumnjičene i to za ometanje istrage, a ne osumnjičene za ubistvo ovog mladića.

Zar je bivša glavna tužiteljica Tužilaštva KS mogla dobiti promaknuće na višu, odnosno, svetu poziciju sudije državnog suda, a da niko od silnih sudija, tužilaca i inih nosilaca pravosudnih funkcija u državi ne upita šta je istina o njenoj eventualnoj umješanosti u zataškavanje slučaja „Memić“ a našto pet godina ukazuje i nudi dokaze otac ubijenog Dženana.

U Sarajevu je i „hala i vrana“, na čelu, naravno, sa Alisom Mutap, znala ko je ubio Dženana, ko je i po čijem naređenju u policiji, tužilaštvima, politici itd, štitio ubicu, ko je i po čijem naređenju sakrivao i podmetao dokaze o njegovom ubistvu, koji doktori su svojim potpisom ovjeravali nepostojeću amneziju Alise Mutap, a koji su to sve osporavali itd.

Što je najtragičnije, nije se krilo koji tužioci i pod čijom „upravom“ su sve naprijed navedeno uzimali zdravo za gotovo i pet godina sramno negirali da je Dženan Memić ubijen, a borbu za pravdu u slučaju njegovog ubistva ostavljali njegovim roditeljima, sestri, prijateljima i svjesnoj javnosti.

Sve su to gledali i šutjeli Visoko sudsko i tužilačko vijeće i njihov nedavno smijenjeni predsjednik, Tužilaštvo BiH i njihova glavna tužiteljica, gledala kasta moćnih političara koja je ušutkivala čak i glasove parlamentaraca koji su željeli da se ubistvo Dženana Memića rasvjetli na zakonit način.

Otac Dženana Memića, Muriz Memić, i pored goleme porodične tragedije, tuge za izgubljenim sinom, pravdu nije uzimao u svoje ruke. A mogao je.

Vjerovao je u institucije, koje su ga nerjetko omalovažavale i proglašavale svakakvim, često gubio nadu, ali se svaki put uspravljao snažniji i odlučniji u zahtjevu da institucije države počnu raditi svoj posao.

Jučer smo vidjeli da njegova snaga i upornost nisu bili uzaludni. Prva stepenica je već pređena, vidjet ćemo hoće li država i njeni pravni prezenteri kleknuti već na drugoj.

Jer, nije dovoljno, samo, pred TV kamerama i objektivima pretresati kuće, garaže i hudžere ljudi pod sumnjom da su ometali istragu u slučaju „Memić“ i onda glasno, da bi odjeknulo čak do Brisela, uzvikivati kako pravosuđe u BiH, ustvari, Tužilaštvo radi „na velikim predmetima“, nadajući se da ih niko neće pitati zašto to do sada nisu radili.

Čekamo da slučaj ubistva Dženana Memića dobije svoj epilog u vidu dovođenja u sudnicu njegovog ubice.

Isto tako, čekamo da Tužilaštvo BiH zarovi svoje prste u MUP Republike Srpske u slučaju ubistva Davida Dragičevića, da skine prašinu sa predmeta višemilionskih krađa, da rasvjetli krađu ikone poklonjene ruskom ministru vanjskih poslova, da pohapsi ubice Bošnjaka na Bijelom Potoku, silovatelje iz logora iz 1992. godine, članove streljačkih vodova iz jula 1995. godine, pa da počnemo vjerovati da tužioci, zaista, rade posao za koji su plaćeni.

Dok se to ne dogodi, država će za sve nas i dalje biti Muriz Memić.