Milorad Dodik: Varalica sa hiljadu lica

Piše: Almasa Hadžić

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik i njegov kabinet jučer su učestvovali u radu kolektivnog šefa države.

Telefonski, elektronskom poštom, kako god, ali su učestvovali.

Samo što se zakleo u svesrpsko jedinstvo i rekao da neće učestvovati u radu institucija BiH, ne samo on, već i svekoliki „srpski svet“ koji prima platu iz budžeta BiH, Dodik je, po običaju, prekršio zakletvu.

Prevario. Standardno.

Nije prošla ni hefta otkako je u Predsjedništvu odbio dočekati novog visokog predstavnika za BiH i zakleo se da sa njim ne želi nikakve razgovore, prevario je one koje je na ovakvim zakletvama „ujedinjavao“ i obznanio da se sa Christianom Schmidtom želi sastati i to kao sa bivšim ministrom i političarem Njemačke.

Baš kao da je Schmdit osoba „tri u jedan“ pa se Dodiku stavilo na raspolaganje nešto od ono „tri“. Prevara nedostatna i najnaivnijih mu obožavatelja.

Danas nakon što je u javnost izašla informacija o njegovom jučerašnjem učešću u radu Predsjedništva BiH, Dodik je „oštro“ negirao sve što je dokazano da je jučer bilo, bljujući salve uvreda na one koji su ga „provalili“.

Odjednom su fiksirani neprijatelji entiteta RS i „srpskog jedinstva“ što se, kad god nešto rekne pa porekne, obeća pa slaže, uvrijedi pa bude natjeran da se pravda i izvinjava, redovno događa već pune 23 godine.

Pa da krenemo iz početka.

Bio je Milorad Dodik, bar se tako predstavljao, zakleti socijaldemokrata.

Kad se entitetska linije prelazila samo uz pomoć NATO snaga, Dodik je, krijući dolazio u Tuzlu, ratnu i poratnu „zvijezdu socijaldemokratije“, tražeći od tamošnjih zvaničnika da ga predstave strancima kao „novo političko lice“ entiteta RS.

Pamtimo da Selimu Bešlagiću tada nije bilo mrsko, da ga čak predstavi i najpribranijim socijaldemokratama širom Evrope.

Sve je mirisalo na politički napredak BiH, pa tako, izmučenim, izranjavanim, opljačkanim Bošnjacima u Federaciji, a posebno njihovim političkim predstavnicima u Sarajevu, ni malo nije bilo teško da, uz blagoslove međunarodnih predstavnika u BiH, samo tri godine nakon Dejtona „zagrizu“ Dodikovu socijaldemokratsku mantru.

Zvanično, dogodilo se to 18.januara 1998. godine.

„Šta ćeš ti pope u Skupštini, idi u crkvu i krsti djecu“, kaže tog dana na zasjedanju Narodne skupštine RS u Bijeljini, Milorad Dodik, vitlajući rukama prema poslaniku Savi Kneževiću, inače pravoslavnom svešteniku iz Teslića.

„Šta ti imaš protiv popa u Skupštini, pa i Staljin je bio pop, pa onda komunista kao i ti“, odgovara mu Knežević, obrušavajući se istovremeno na tadašnjeg visokog predstavnika u BiH, Španca, Carlosa Westendorpa i „konkvistadorsko-kolonijalnu“ biografiju njegove države, a koji je tog dana nadzirao rušenje postojeće „radikalne“ i ustoličenje nove „demokratske“ vlasti u RS-u.

Pamtimo da bi na vrata poslaničkog kluba Koalicije za BiH i SDP-a, tog dana, svako malo gruhnuo jal' Dodik, jal' Biljana Plavšić, s prijedlozima i obećanjima koja bi se trebala realizirati nakon što podignu ruku za izbor Milorada Dodika za premjera.

Niko sretniji od Bošnjaka.

Dodik se razmahao, iz njega kipte riječi ugodne tadašnjem bošnjačkom uhu.

Bit će kako ni sanjali nisu – sve zajedničko, ministri Bošnjaci u njegovoj Vladi, direktorska mjesta za Bošnjake i Hrvate, masovan prijem Bošnjaka u policiju RS, cvjetat će povratak, odnosno, toliko željeno bratstvo i jedinstvo.

Sve što je tog 18. januara obećavao da će raditi, već u prvim satima 19. januara, nakon što je poslanik SDP-a Smail Ibrahimpašić udario čekićem od sto i ozvaničio njegov izbor za premjera, u svom ekspozeu, Dodik nije ni pomenuo.

On rekao, on porekao.

Ustvari, prevario one koji su ga izabrali.

Taj januar od prije 23 godine bilježi se kao zvaničan početak Dodikove vladavine entitetom RS, odnosno kao datum kada je počeo javno (do tada je to radio tajno) u politici varati, obmanjivati, vrijeđati sve i svakoga ko bi mu u njegovoj pohlepi za vlašću oponirao i stajao na putu.

Varao je Milorad Dodik, a u varanju, ponižavao ne samo Bošnjake, Hrvate i strance, ustvari one koji su ga doveli na vlast, već najviše vlastiti narod.

Godinama ih je varao izmišljajući referendume, otcjepljenja, razdruženja, peticije, deklaracije, skupštinske zaključke, naredbe, a najviše „neprijatelje“ koji bi mu služili za njegove lične i političke obračune, kako u entitetu, tako i u državi čiji je danas član Predsjedništva.

Posljednja Dodikova prevara u vidu ujedinjenja pozicije i opozicije Republike Srpske, protiv odluka OHR-a i sada već bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, zasigurno je i najgroteksnija od svih njegovih dosadašnjih prevara.

Nije izdurao ni koliko je „prvi dio godišnjeg odmora“ Dodik je polizao ono što je pljunuo, a entitetsku opoziciju i „svesrpsko jedinstvo“, po ko zna koji put, ponizio do poda i ostavio ih da se kisele u vlastitoj političkoj gluposti i neznanju.

Bošnjaci su u zadnjih 23 godine proživjeli mnoge Dodikove političke prevare.

Doživjeli su i rasističke uvrede koje im je kao narodu upućivao, te dobro znaju da imaju posla s osobom čije su obmane i izljevi bijesa i mržnje, nedostatni iole ozbiljnog političara. O intelektualnoj inferiornosti i nemoći da i ne govorimo.

Kao takav, Bošnjake više ne može prevariti, jer davno je bila '98.

A što se tiče jučerašnje i današnje prevare o neučestvovanju u radu Predsjedništva BiH, namjenjene srpskom narodu i njihovoj opoziciji, važno je da znaju da Milorad Dodik redovno „ušima klepne“ pred onim za koje zvanično govori da su nelegitimni i da ih ne priznaje, tačnije, predstavnicima OHR-a.

Priča se, naime, da „glasnici – donosioci loših vijesti“ ovih dana, uopće, nisu mirovali.