Umjesto namijenjene uloge graničara “srpskog sveta” Bošnjacima otvorili kapije grada.
Piše: Senja Mahinić
Sinoćnji prilog Radio Televizije Rs (RTRs) u kojem se Srbe Istočnog Sarajeva upozorava na “plansko” bošnjačko “naseljavanje” u ovom gradu Rs-a nastavak je dugogodišnjeg kreiranja narativa predsjednika SNSD-a Milorada Dodika kojim se svaka integracija sa Sarajevom želi zaustaviti, a ne zaštiti Istočno Sarajevo.
S obzirom da se incidenti između građana dva grada, ili građana unutar svakog od njih, ne bilježe, u mjeri u kojoj bi to očekivala vlast u Banjoj Luci, prilog RTRs-a pušten je s ciljem da se oni izazovu. Prilog je usmjeren na Srbe Istočnog Sarajeva, a ne samo Bošnjake, jer iz perspektive politike SNSD-a, ovaj grad, u današnjem kontekstu, je ahilova peta Dodikovim idejama.
U prilogu se tvrdi da Istočno Sarajevo postaje polako “Istočno Bošnjačko Sarajevo” kroz “dobro osmišljen plan” da se kupovinom nekretnina njime “ovlada”.
Iznosi se cifra od 800 stanova kupljenih od građana sa prebivalištem u Federaciji BiH sa porukom da bi uskoro opštinskim vlastima mogao stići zahtjev građana Bošnjaka o izgradnji džamije i uvođenja bosanskog jezika u školama.
“Pred gradskim i opštinskim vlastima Rs ozbiljno pitanje. Hoće li Istočno Sarajevo primarno ostati grad protjeranih sarajevskih Srba kao i onih koji su vijekovima živjeli na prostorima na kojima je izgrađen ili neumoljivo tone u zagrljaj, većeg, federalnog Sarajeva”, navodi se.
Da je teorija o planskom naseljavanju Bošnjaka promašena, govori i jedan dio priloga, u kojem ruše vlastiti narativ, pa govore istinu u smislu razloga kupovine stanova i time demantuju ostatak propagandnog novinarskog uratka.
“Kvalitetna gradnja, jeftiniji kvadrat stana, blizina aerodroma, dobra komunikacijska povezanost sa federalnim Sarajevom, na kraju pristojni ljudi i ugodna sredina, opredijelila je mnoge Sarajlije da zanemare entitetsku liniju i godinama spinovane medijske naslove o zlim srbima i kupe stanove u novoizgrađenim dijelovima Istočnog Sarajeva”, rečeno je u prilogu RTRs-a.
Prilog RTRs-a zapravo je iniciran porukom koju je nedavno, na predizbornom skupu SNSD, Milorad Dodik kada se zapitao zašto Bošnjaci, umjesto u Istočnom Sarajevu, ne kupuju stanove u Kiseljaku, koji su isto tako cjenovno pristupačni.
“Imate istu cijenu, a baš hoćete ovdje. Šta je namjera? Ovo što se dešava u Evropi. Ako ovako nastavi, ako to ljudi u Istočnoj Ilidži hoće. Ja to poštujem. Za deset godina će imati načelnika Bošnjaka”, rekao je Dodik na predizbornom skupu održanom 10. novembra u Istočnom Sarajevu.
Ipak, Dodikova poruka bila je samo nastavak, prethodno bezuspješnih poteza vlasti Rs i gradskih Istočnog Sarajeva koje predvode kadrovi SNSD-a s ciljem da podignu tenzije između dva susjedna grada.
Tako je u oktobru 2023. godine načelnik Ljubiša Ćosić naložio podizanje improvizovanog reflektora na Trebeviću koji se vidi iz Sarajeva u bojama zastave Rs-a. Rezultati u smislu podizanja tenzija, makar između građana Istočnog Sarajeva i Sarajeva nisu dali rezultate, čak i onda kada su vlasti Rs-a prebacile obilježavanje neustavnog Dana Rs-a 9. januara iz Banje Luke u Istočno Sarajevo.
Dodikovi strahovi
Da bi se tenzije proizvele svaka interakcija sa Bošnjacima Sarajeva ili Istočnog Sarajeva mora ličiti komunikaciji koju Dodik ima sa bošnjačkim političarima ili indirektnom komuniciranju s bošnjačkom javnošću, koji uvijek obiluje šovinističkim uvredama s ciljem da se izazove istovjetna reakcija i kreira atmosfera nepremostivih razlika. Međutim, da bi se to postiglo, potrebno je uvjeriti Srbe Istočnog Sarajeva da funkcionišu na način na kojim im se sugeriše.
Iz razloga što kreiranje takve atmosfere Dodiku ne ide od ruke, s obzirom na ekonomske, poslovne i društvene konekcije, odnosno, zbog neposredne blizine i prirodne oslonjenosti jednog grada na drugi, krenulo se u izazivanje panike kod Srba u Istočnom Sarajevu, jer dosadašnji pristup nije dao rezultate.
Narativ o ugroženosti Rs, prema kojem ona samo što nije ukinuta postupcima vlasti u Sarajevu, preoblikovan je i lokaliziran na nivou jednog grada da bi efekat bio veći, jer nedavni rezultati izbora i mala izlaznost, pokazuju da dosadašnji pristup bivšeg predsjednika Rs-a nije dao rezultate.
Prvenstveni cilj politike Dodika je Srbe Istočnog Sarajeva staviti u poziciju graničara “srpskog sveta” koji bilo kakvu integraciju sa Sarajevom trebaju trajno odbaciti. Povezivanje dva grada, kojem nesumnjivo svjedočimo, nije prijetnja opstanku Rs kao entiteta u Bosni i Hercegovini, već je, iz vizure politike SNSD-a, prijetnja da Sarajevo, kao najznačajniji ekonomski, politički, kulturni centar naše zemlje, ojača svoj kohezivni potencijal kojim bi druga dva naroda, u većoj mjeri nego sada, privukao sebi.
Upravo iz tog razloga SNSD odbija da sjedište Apelacionog suda BiH bude u Istočnom Sarajevu jer to vidi kao jačanje Bosne i Hercegovine, kroz veću integraciju dva grada, pa se upravo iz tog razloga danas sigurno nije sretan što je sjedište SIPA-e u Istočnom Sarajevu. Očito je, da živjeti životom bez svakodnevnih tenzija, Srbima Istočnog Sarajeva neće biti dozvoljeno, niti imati korist od državnih institucija, jer taj “luksuz” imaju samo građani Banje Luke.
Međutim, u ovom trenutku veća je odgovornost Bošnjaka da ne nasjednu na narativ koji, za sada bez rezultata, kreira SNSD kroz režimske medije.
Na kraju, neće nekoliko stotina Bošnjaka učiniti Istočno Sarajevo bošnjačkim gradom čak i da je taj broj pet puta veći, ali će većom interakcijom Bošnjaka sa Srbima Sarajevo ponovo učiniti gradom koji ne vide kao prijetnju, već koji ponovo mogu doživjeti kao vlastiti. Povezivanje o kojem govorim ne dešava se zbog politike, već uprkos njoj. Praktično, Dodik Bošnjake ne vidi kao prijetnju Istočnom Sarajevu, već Srbe Istočnog Sarajeva vidi kao prijetnju vlastitoj politici.
