.JPG)
.JPG)
Piše: Almasa Hadžić
...Koliko sam samo, u svom dugom životu, srela prekrasnih, prepametnih, preambicioznih, prevrijednih, pre, pre, pre...u najljepšem smislu te riječi, djevojaka, žena, među njima i onih iz najuže moje familije, ali onakvu kakva je ona teško da sam ikad srela.
Zove se Mihada Hodžić i ima 24 godine. Dolazi iz sela Vukovije u Kalesiji. Završila je Behram-begovu medresu u Tuzli, potom Fakultet za tjelesni odgoj na Univerzitetu u Tuzli.
Osim što je profesorica tjelesnog odgoja, Mihada je i profesionalna instruktorica fitnesa. Ona je i medicinska sestra jer je srednju medicinsku školu završila vanredno, napominjući kroz svoj očaravajući osmijeh koji zrači jednako energijom i toplinom da "svako novo znanje može donijeti samo dobro".
Na manifestaciji povodom obilježavanja Svjetskog dana hidžaba, održanoj u amfiteatru Behram-begove medrese u Tuzli, Mihada je stala za mikrofon i iskrenim govorom, prisutnim ispričala svoja iskustva kao djevojke koja kroz život ide sa hidžabom, koji je, kako kaže njena idetifikacija, a koji nikad nije bio prepreka u ostvarenju njenih snova.
"Imala sam tek 7 godina kada sam se pokrila. Bila sam prvi razred osnovne škole. Moja porodica je prakticirala vjeru i ja sam u to vrijeme pohađala mekteb.
Majka je jednog dana pričala neku priču o pokrivanju žena, ja sam je pogledala i odjednom skinula njenu mahramu s glave i stavila je na svoju glavu.
"Eto i ja sam se pokrila" rekla sam joj, a ona me gleda, smije se, veli "pa ti si mala".
Od tada, do danas, a proteklo je 17 godina, iz kuće nikad nisam izašla bez mahrame i ponosno nosim svoj hidžab", ispričala je Mihada prisutnim, prisjećajući se dana kada je kao djevojčica odlučila da se pokrije.
Pričala je o svojoj dječijoj ljubavi spram sporta. Nikad, kaže, dok je bila u osnovnoj školi nije bila suočena sa predrasudama zbog njene mahrame. Dok je bila osnovac započeli su njeni prvi sportski treninzi u odbojci, nogometu, košarci, atletici.
