Niko
ne zna koliko tačno migranata ima u Bosni i Hercegovini.
Još
manje je poznato ko su oni, zapravo. Odakle su, šta im je pravi identitet,
namjera...
Njihov
cilj jesu bogate zemlje Evropske unije.
Bosna
i Hercegovina im je usputna stanica, utočište iz nužde jer je kroz Hrvatsku
teško proći, a obećane države Skandinavije, Njemačka, Francuska... predaleko.
Dolazi
zima. Meteorolozi najavljuju da bi mogla biti surova.
Migranti
su, uglavnom, prepušteni sami sebi i osuđeni na dalju patnju.
Takvi
predstavljaju opasno rastući sigurnosni izazov.
Suočeni
s isto tako rastućim animozitetom bh. javnosti, oni se prosto usmjeravaju na
još veću agresivnost i otuđenost.
Rješenja
ima. Niti jedno od njih ne bi riješilo sve probleme, odjednom, preko noći...
No, nečinjenje je najgora opcija.
Jedno
od njih može biti upošljavanje.
Zašto
se migrantima ne bi dalo pravo za rad?
Zašto
ih se ne bi obilazilo po azilantskim i migrantskim centrima i nudio posao?
Nisu
svi migranti narkomani, kriminalci i porencijalni teroristički „spavači“.
Naprotiv.
Ponudom
zapošljenja, migranti bi počeli ulaziti u sistem BiH, saznavao bi se identitet,
obrazovanje, spospobnosti, namjere...
S
druge strane, BiH bi dobila nephodne radnike.
Sigurno
je da će na ideju zapošljavanja biti oštrih reakcija. Ništa novo. Niti bi smo
po tome bili išta drugačiji od bilo kog drugog u svijetu.
No,
pogledajmo malo iskustva po svijetu.
