Piše: Almasa Hadžić
Svjedočili smo i mozgom i očima: građani koji se već treći dan okupljaju pred OHR-om odlučno su digli svoj glas protiv nametanja odluke visokog predstavnika o izmjenama Izbornig zakona.
Prvaci političkih partija od prvog dana njihovog okupljanja svojataju odluku građana da protestiraju, pokazujući po ko zna koji put da ih Bog nije ni za što drugo dao osim da manipuliraju građanskom voljom, ali i sudbinom.
I ne samo građana, već i države koju su licemjernim svojatanjem doveli u stanje da je, pored tolikih krojača njene sudbine i Christian Schmidt došao na red da joj "(s)reže haljine" a da građane niko ništa ne pita.
Na prekjučerašnjim protestima pred OHR-om, došli su građani kojih se stanje u državi tiče, a nikako što su ih pozvali ovi ili oni predstavnici političkih partija.
Takvi su, naime, glumeći građane, na protestima pjenili mržnjom jedni na druge, potvrđujući nam da baš oni ni građanima, a ni državi ne trebaju!
Dva dana, evo, stranački prvaci nas ubijaju pričom ko je organizirao proteste, ko je pozvao građane, ko je imao tamo pravo biti, a ko nije, ko je kome, gle čuda, "ukrao proteste", ko od njih više misli o državi, koji političar ima tikove, a koji u masi "zavija i hrokće", ko je prijatelj, a ko neprijatelj...
Baš kao da ne poznajemo biografiju svakog od njih.
Šta nas je briga što je Predrag Kojović, sa tridesetak svojih stranačkih uhljeba, iz protesta što se pred OHR-om našao Šefik Džaferović, trenutno predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hrcegovine, "demonstrativno napustio proteste", koje su, očigledno unaprijed, doživjeli kao predizborni okupljanje simpatizera njihove stranke.
