Konjic je danas primjer sredine u kojoj se razlike poštuju, a ne zloupotrebljavaju. Pokušaj da se administrativna odluka predstavi kao etnički incident predstavlja jeftinu manipulaciju.
"U Konjicu nastavu u školi skratili zbog Ramazana, ignoriraju se Hrvati i Srbi" – tako glasi naslov koji je plasirao jedan zagrebački medij, odnosno njegova mostarska filijala.
Naslov koji više govori o namjeri autora nego o stvarnom stanju u Konjicu. Tekst nije vrijedan pomena, bitno je bilo napraviti cijelu konstrukciju naslovom, jer odluke o organizaciji nastave tokom Ramazana nisu nikakav presedan niti politička poruka, nego tehničko prilagođavanje rasporeda u sredini u kojoj ljudi različitih vjera žive zajedno decenijama.
U Konjicu nikada niko nije bio isključen iz obrazovnog procesa zbog svoje nacionalnosti ili vjere.
Suprotno, Konjic je danas primjer sredine u kojoj se razlike poštuju, a ne zloupotrebljavaju. Pokušaj da se administrativna odluka predstavi kao etnički incident predstavlja jeftinu manipulaciju.
Takva retorika dolazi upravo iz krugova kojima odgovara stalna atmosfera konflikta, jer bez konflikta nemaju političku ni medijsku težinu.
Grad Konjic i gradska vlast, bezbroj je primjera, vode politiku otvorenih vrata i jednakog pristupa svima. Oni koji pokušavaju nametnuti narativ o diskriminaciji zapravo projektuju vlastite obrasce ponašanja na sredinu koja im svojim primjerom tolerancije smeta. Konjičani ne trebaju lekcije o suživotu od onih koji žive od podjela. I koliko god pokušavali zamutiti vodu, istina ostaje jasna.
Povodom naslova i teksta koji problematizira odluku Srednje škole Konjic o skraćenju časova tokom mjeseca ramazana, reagovala je i novinarka Amra Mušinović Husić, ali ne da bi dizala tenzije, nego da bih ih smirila, kako to ljudima koji žive u Konjicu i priliči.
“U društvu kakvo je naše, osjetljive teme zahtijevaju odgovornost, a ne senzacionalizam. Ako je škola privremeno skratila trajanje časova kako bi učenici koji poste mogli iftariti, onda se to može posmatrati i kao primjer uvažavanja vjerskih potreba dijela učenika, a ne kao čin diskriminacije”, navodi Mušinović Husić.
Ona dodaje da je “pravo na slobodu vjeroispovijesti ustavno pravo”.
“U multietničkoj i multireligijskoj sredini, prilagođavanje rasporeda tokom važnih vjerskih perioda ne bi smjelo biti povod za političke obračune. Umjesto podgrijavanja strahova i vraćanja na ratne narative, mnogo bi korisnije bilo govoriti o suživotu, međusobnom poštovanju i institucionalnim rješenjima. Ako postoji dilema oko zakonskog osnova, onda je rješenje jednostavno: pokrenuti inicijativu prema Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona da se ovo pitanje jasno i precizno uredi pravilnikom. Tako bi škole imale jasan okvir djelovanja, a učenici i profesori unaprijed znali da tokom ramazana postoji, na primjer, 15–20 minuta predviđenih za iftar, bez improvizacija”, navodi Mušinović Husić i zaključuje:
“To je odgovoran pristup. Sve drugo je politizacija djece i obrazovanja. Djeca uče od nas. Ako im pokažemo da različitosti nisu prijetnja nego bogatstvo, gradimo društvo u kojem će se poštovati i ramazan, i Bajram, Božić, i Vaskrs - bez potrebe da se zbog toga iko osjeća ugroženo. S namjerom necu dijeliti link teksta portala koji je nacionalisticki, senzacionalisticki pisao o tome”.
(Vijesti.ba)
