Umjesto da nam objasni šta je to dogovorio s Amerikancima u detroniziranju Milorada Dodika, on je u svakodnevnoj mahalskoj svađi.
Piše: Sead Numanović
Dok se javnost u Bosni i Hercegovini sve glasnije pita da li je i kakav je, ako jeste, dil sa Amerikancima napravio Milorad Dodik, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i šef Naroda i Pravde Elmedin Konaković vodi vlastiti krstaški rat protiv "nepoćudnih" novinara!
Ako uporedimo Dodikove i Konakovićeve objave na društvenim mrežama, neće nam biti dobro!
Konaković uredno 'štanca" postove protiv novinara i medija.
Dodik dozirano pušta probne balone, na kašičicu informira javnost i potezima koji slijede, hoda i ponaša se kao da je pobjednik.
To što mu sve manje ljudi vjeruje, ne tangira ga. I do sada je, kao mačka, izlazio iz nemogućih situacija gdje je izgledalo da je gotov, kao pobjednik. Sa novom energijom, snagom, otvorenim kanalima komunikacije.
Konaković o dogovoru Amerikanaca i Dodika realno pojma nema.
Niti ga to zanima.
Barem su mu takvi postovi na Facebooku.
Od čovjeka koji je najavljivao "cunami", "brisanje gumicom", "paljenje bagera" i svašta nešto još, sveo se na mahalsku svađalicu koja svaki dan traži novu 'žrtvu'.
I može reći šta god hoće. I napisati, kao i što piše po Facebooku, šta mu god padne na um.
Neporjeciva je istina da ga u kontaktima između Vašingtona i Banje Luke nema ni na mapi!
Kako se to desilo? Zašto je Bosna i Hercegovina objekat, a ne subjekat političkih i drugih razgovora koji je se suštinski tiču? Zašto Konaković, kao šef diplomatije ove države, nije za tim stolom i bije bitke za spas i jačanje državnosti Bosne i Hercegovine?
To bi on morao objasniti.
Pošto nema ni tu ništa pametno, a pogotovo ne dobro i konkretno za reći, on se nameće kao "žrtva" progona ovih ili onih, neistomišljenicima lijepi etikete i stalno puca u pogrešne mete.
Iako je već izgubio rastući broj tužbi za klevetu, ne zaustavlja se.
A i šta će drugo?
Kad nema nikakvog rezultata, kad ne razumije, niti ih može razumjeti, procese ni na lokalnoj, a nekmoli na globalnoj sceni, on se sklanja u njemu sigurno utočište objeda i svađa sa onima za koje duboko smatra da su i slabiji, a i niža bića od njega. On nema nikakvog rezultata s kojim bi se, svijetla obraza, mogao pohvaliti, izaći pred građane i reći - ovo sam uspio! Ovo je mojih ruku djelo!
Jedino što može je da glumi žrtvu i gradi konstrukcije.
