Konakovićev krstaški rat

Od čovjeka koji je najavljivao "cunami", "brisanje gumicom", "paljenje bagera" i svašta nešto još, sveo se na mahalsku svađalicu koja svaki dan traži novu 'žrtvu'.

I može reći šta god hoće. I napisati, kao i što piše po Facebooku, šta mu god padne na um.

Neporjeciva je istina da ga u kontaktima između Vašingtona i Banje Luke nema ni na mapi!

Kako se to desilo? Zašto je Bosna i Hercegovina objekat, a ne subjekat političkih i drugih razgovora koji je se suštinski tiču? Zašto Konaković, kao šef diplomatije ove države, nije za tim stolom i bije bitke za spas i jačanje državnosti Bosne i Hercegovine?

To bi on morao objasniti. 

Pošto nema ni tu ništa pametno, a pogotovo ne dobro i konkretno za reći, on se nameće kao "žrtva" progona ovih ili onih, neistomišljenicima lijepi etikete i stalno puca u pogrešne mete. 

Iako je već izgubio rastući broj tužbi za klevetu, ne zaustavlja se.

A i šta će drugo?

Kad nema nikakvog rezultata, kad ne razumije, niti ih može razumjeti, procese ni na lokalnoj, a nekmoli na globalnoj sceni, on se sklanja u njemu sigurno utočište objeda i svađa sa onima za koje duboko smatra da su i slabiji, a i niža bića od njega. On nema nikakvog rezultata s kojim bi se, svijetla obraza, mogao pohvaliti, izaći pred građane i reći - ovo sam uspio! Ovo je mojih ruku djelo!

Jedino što može je da glumi žrtvu i gradi konstrukcije.