"Pa, eto, neka Čović i Plenković izvole i kažu da su protiv Dejtona i da traže njegovu fundamentalnu promjenu".
Piše: Haris Imamović
Proteklih mjeseci zbivaju se čudne stvari. Hrvatska demokratska zajednica BiH, koja je godinama sebe promovirala kao jedinu istinsku stranku posvećenu zaštiti Dejtona (nasuprot “srpskim secesionistima i bošnjačkim unitaristima”), počela je dovoditi u pitanje isti taj Dejton.
Čak je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, na obilježavanju 30. godišnjice Dejtonskog sporazuma, kazao kako “kroz elemente konsocijacijskog federalizma možemo osigurati sigurnost i ravnotežu između tri naroda, stvarajući tri različita entiteta” itd.
Ipak Čović je reterirao, istaknuvši da je priča o trećem entitetu, bez saglasnosti Bošnjaka, besmislena. Naime, da bi se Ustav mijenjao zakonito, podsjeća predsjednik HDZ-a, potrebna je saglasnost sva tri konstitutivna naroda. Međutim, vidimo da neki istaknuti HDZ-ovci i njima bliski aktivisti, uprkos Čovićevom povlačenju, ne prestaju pričati o trećem entitetu, pri čemu šire nadu da će im ga nova američka administracija dati na tacni.
Neki bi povratak u 1993.
Tako je hrvatski lobista Max Primorac, na saslušanju u Američkom kongresu, zagovarao uspostavljanje trećeg entiteta, uprkos tome što je to, kako je drugi svjedok na saslušanju Luke Coffey primijetio, očigledan napad na dejtonski mir.
Znakovito je da je Primorac, uoči saslušanja imao sastanak sa hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, kao i da je njegovo plediranje za treći entitet, podržala zastupnica HDZ-a u Evropskom parlamentu Željana Zovko.
Oslanjajući se na Primorčevo izlaganje, RTV Herceg-Bosna donosi članak pod naslovom Treći entitet za funkcionalnu BiH. U prilogu se daju odgovori na sva moguća pitanja, osim ono jedino bitno, koje je postavio sam i Čović: kako uspostaviti treći entitet bez saglasnosti Bošnjaka?
Šef Kluba Hrvata u federalnom Domu naroda Damir Džeba (HDZ BiH), govoreći o trećem entitetu, kaže: “Takvi modeli su bili prepoznati kroz četiri prijedloga prije Dejtonskog sporazuma. Tako da nešto što je i Alija Izetbegović potpisao i što je bio koncept evropskih politika kroz mirovne sporazume su sada opet tema, jer onaj ko analizira BiH jednostavno vidi da je puno vremena i novaca, a da nismo dobili nikakav rezultat.”
Dobra stvar u Džebinoj izjavi jeste što polazi od pretpostavke da Alija Izetbegović (i oni koji su danas u njegovoj stolici) odlučuju o trećem entitetu, a ne HDZ.
Loša stvar je što Džeba, kao šef Kluba Hrvata, kleveće Dejtonski sporazum, tako što tvrdi da on nije donio “nikakav rezultat” i ocjenjuje da bi bilo bolje, umjesto američkog Dejtona, imati na stolu neki od evropskih mirovnih planova iz '90-ih, koji su predviđali treći entitet. Džeba zaboravlja, ili je isuviše mlad pa i ne pamti da nijedan evropski plan nije doveo do okončanja rata; štaviše samo su ga razbuktavali, dovodeći Hrvate u BiH u očajnu situaciju.
Primjera radi, pokušaj hrvatske strane da sama, po svom tumačenju, provede Vance-Owenov plan, doveo je do sukoba HVO-a i Armije RBiH, a ishod je, kako je Mate Granić u zimu 1994. saopćio Tuđmanu, takav da su Hrvati u BiH u vrlo teškom položaju i da drže samo 10,5% teritorija, s tim da su hrvatske enklave u srednjoj Bosni pred padom.
Ko ima na umu ovo, razumije zašto Čović, Grlić Radman i hrvatski premijer Andrej Plenković ne traže napuštanje Dejtona, kako bi se formirao treći entitet, već to prepuštaju ljudima poput Maxa Primorca, Željane Zovko, Damira Džebe itd. Činjenica da čelni ljudi hrvatske politike ne smiju zagovarati treći entitet govori više od galame njihovih pokemona.
Komšić tuče Dejtonom po HDZ-u
Dok HDZ BiH putem svog drugog ešalona provodi intenzivnu antidejtonsku kampanju, u isto vrijeme član Predsjedništva BiH Željko Komšić je u nizu svojih javnih nastupa stao u zaštitu Dejtonskog sporazuma.
Ovo je neobičan ishod, jer je Komšić dugo bio na stajalištu negacije Dejtona, sa stanovišta Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ali je, nakon neslavnog kraja slučaja Kovačević, Komšić očigledno uvidio da je, u svijetu kakav jeste, bolje braniti građanske aspekte postojećeg Ustava BiH, nego očekivati da nam neki Strasbourg donese na tacni građansku državu. Na koncu, Komšić je predsjedavajući Predsjedništva po osnovu sporazuma za koji se kao pripadnik Armije RBiH izborio, a ne po osnovu bilo kakvih evropskih konvencija i sl.
Tako se u obraćanju, povodom Dana državnosti BiH, Komšić pozvao na Ustav BiH, ističući da prihvata i ona dejtonska rješenja, koja mu se ne sviđaju (npr. način izbora delegata u domovima naroda). Istovremeno, podcrtao je elemente Dejtonskog ustava, u kojima dolazi do izraza “građanska komponenta Ustava”: način izbora Predsjedništva BiH, sudija Ustavnog suda itd. Slične poruke je poslao i u svom nedavnom obraćanju u Velikoj Britaniji.
Dakle, Komšić utemeljuje svoju političku poziciju na Dejtonu, a ne na njegovoj negaciji. Za razliku od Primorca, Zovko, Džebe i drugih, on ne poziva na fundamentalnu izmjenu ili, ne daj Bože, na napuštanje Dejtona, već se fokusira na zaštitu građanskih aspekata postojećeg Ustava BiH, prihvatajući, nevoljko, čak i etničke aspekte.
Prema tome, predsjedavajući Predsjedništva polazi od principa realnosti, za razliku od HDZ-ovih psihotičnih jastrebova, koji se utapaju u vlastitim željama. Dok se Komšić profilira kao odrasla osoba u sobi, Zovko, Primorac, Džeba i dr., ostavljaju dojam avanturista, koji bi odmah – samo da imaju vojsku – krenuli u novi rat kako bi hrvatskom narodu u BiH pokušali osigurati više nego što je uspio Tuđman glavom i bradom.
Komšić i HDZ u svjetlu poruka Trumpove administracije
Kada uporedimo poruke, koje dolaze od nove američke administracije, vidljivo je da su one slične, gotovo identične Komšićevim, a u potpunom su neskladu sa porukama zagovornika trećeg entiteta iz redova HDZ-a.
Dok šef Kluba Hrvata u federalnom Domu naroda traži da se Dejtonski sporazum zamijeni Vance-Owenovim planom, američka predstavnica u Vijeću sigurnosti Dorothy Shea kaže: “Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu.”
Isto ponavlja i otpravnik poslova u Američkoj ambasadi u Sarajevu John Ginkel. Povodom tri decenije Dejtona, on kaže da SAD “blisko sarađuju sa liderima u BiH kako bi se osnažio Dejton”.
Isto se kaže u izjavi UO PIC-a sa sjednice kojoj je prisustvovao zvaničnik Trumpove administracije Mark Fleming: “Poštivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma podržava se mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi.”
Sve ovo je na tragu nedavne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj se vidjelo da svi međunarodni akteri, od SAD, preko Velike Britanije i Francuske, pa sve do Rusije i Kine podržavaju Dejton i samo Dejton.
Šta je okvir ozbiljne rasprave?
Ako sve svjetske sile podržavaju Dejton, onda je dvoentitetska struktura jedini okvir ozbiljne rasprave. Dakle, treći entitet ne može biti čak ni non-starter. Svako ko za polazište uzme fundamentalnu reviziju Dejtona, kroz uvođenje trećeg entiteta, smatra se u međunarodnim krugovima kao avanturista, čime sam sebe diskvalificira i izbacuje iz ozbiljne diskusije.
Niko bolje to nije potvrdio od samog šefa HDZ-a. Naime, Čović je više puta, u proteklih mjesec-dva, iznosio stajališta koja su bliže Komšićevim, nego onim Željane Zovko, Primorca ili Džebe. Pojašnjavao je da je Dejton realnost, da bez saglasnosti sva tri naroda nema njegove izmjene itd.
Za razliku od nižerangiranih jastrebova i jastrebića, koji mogu sebi dozvoliti da lupaju sve i svašta, Čović ipak pazi šta kaže, jer ne želi da se profilira kao antidejtonski činilac.
Kao što probosanski lobista Daniel Serwer, neki entuzijastični Bošnjacima naklonjen europarlamentarac, ili Muamer Zukić, kao šef federalnog Kluba Bošnjaka, ne određuju poziciju bošnjačke i građanske politike, tako ni Primorac, Zovko ili Džeba ne određuju poziciju hrvatske.
Svima onima koji, poput RTV "Herceg-Bosne", tvrde da je treći entitet novi zahtjev hrvatske politike u BiH treba reći da će tako biti kada predsjednik HDZ BiH i hrvatska vlada kažu da je tako. Pa, eto, neka Čović i Plenković izvole i kažu da su protiv Dejtona i da traže njegovu fundamentalnu promjenu. Sve dotad, polazište hrvatske strane u pregovorima nije treći entitet, već zahtjev za izmjenama Izbornog zakona. A polazište ne može biti i ishod pregovora.
