Piše: Almasa Hadžić
Na dženazi ratnog komandanta 246. viteške zvorničke brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, među mnogim nekadašnjim borcima koji su došli da se oproste sa svojim nekadašnjim komandantom, mogli su se sresti i oni kojima se trenutno sudi u Sudu BiH, ali i one kojima, prema informacijama koje do njih dolaze, SIPA samo što nije zakucala na vrata s naredbom za njihovo privođenje.
Većina ih ne liči na sebe. Teško su oboljeli, što od posljedica ranjavanja tokom agresije, što od mirnodopske nepravde i poniženja od strane institucija države za koju su se borili, koje, kako kažu, više vjeruju lažima ratnih ubica njihovih sinova i očeva, nego njihovoj istini.
Mnogi su skoro preko noći postali ljudske sjenke.
"Od 2017. godine razvlači se postupak protiv vlaseničke grupe optužene za teške teške ratne zločine na čijem je čelu Mićo Kraljević aktuelni načelnik Vlasenice. Čovjek mirno radi svoj posao, bavi se biznisima, gledamo ga po svadbama i slavama, druženjima sa onim čije je najmilije pobila njegova jedinica...
Svaki put kad se zakaže sudska rasprava, nađe se razlog da ona bude odgođena. I tako, evo, pet godina.
Za to vrijeme ne prođe sedam ili mjesec dana, a da nekom od pripadnika Armije RBiH, bilo da je iz Vlasenice, posebno iz Zvornika, Bratunca..., ne stigne poziv da se javi na određeno mjesto "radi davanja izjave".
Uglavnom, izjave se svode na prijetnju ili da priznate nešto što niste učinili, ili da svjedočite nešto što niti ste vidjeli ni čuli da se dogodilo", kaže za Politicki.ba jedan od nekadašnjih boraca Titine brigade koji je krajem prošle godine pozivan da da izjavu o pojedinim ratnim događajima u kojima su, navodno, učestvovale i neke njegove starješine.
Oni koji su ga mrcvarili da govori kako njima odgovara, priča, znaju čak, kuda je određenog dana, taj i taj starješina hodao, koje boje mu je i koje marke bilo vozilo kojim je ujutro u toliko i toliko sati otišao prema Tuzli, pa čak i s kim je i u kojoj kafani pio kafu kad se vraćao nazad u Sapnu.
"Kako to mogu znati", pitam pomalo naivno.
"Ispričao im ... poznaješ ti njega. Vidiš da ga nema na dženazi, nije smio doći, bezbeli ga strah da neko prstom ne upre u njega.
Ima još njih koji se godinama smucaraju po Zvorniku sa kojekakvim sumnjivim tipovima, i za dvije plaćene pive ispričaju sa kojih položaja su ispaljivane granate na neprijateljske položaje, ko su bile najbolje nišandžije, ko diverzanti i izviđači, ko je pucao na Đurđev dan itd", priča moj sagovornik.
Dok se klanjala dženaza Titi, primjećujem jednog kome je optužnica za ratni zločin već svezana oko vrata. Pridržavaju ga da ne padne. Teško je obolio. Za mjesec, dva smršao kažu 24 kilograma. Nije mogao da ne dođe u Goduš kako bi se oprostio sa svojim saborcem.
Primjećujem i nekadašnjeg finog sapanjskog domaćina i čestitog borca i čovjeka. Ni nalik na sebe.
Lokalna pijanica i rasturač droge, cijenu svoje slobode nakon što ga je uhvatila policija Rs-a, pričaju mi, naplatio je lažnim svjedočenjem o navodnom ubistvu srpskog zarobljenika od strane ovog čovjeka. Rekoše mi da čeka suđenje.
