Piše: Almasa Hadžić
Postoji li stručnjak u ovoj zemlji da precizira sve boje "crne liste".
Kada je Milorad Dodik 17. januara 2018. godine stavljen po prvi put na "crnu listu" Sjedinjenih Američkih Država, obradovala sam se kao malo kad.
"K'o malo dijete medenjaku", rekao bi narod.
I prvotnu sreću nije mi pomutila spoznaja da to, otprilike, znači, ništa.
Ali se jesam u sebi (naivno, bošnjački) nadala da će to otvoriti put za još odlučnije akcije prema demontiranju jednog od najvećih zala Bosne i Hercegovine. A i šire!
Džaba što sam i dotad svjedočila da je "demontaža zla" koje je sa sobom nosio "presveti Mile" uvijek završavala kao propali projekat nekog zadriglog međunarodnog zvaničnika.
Ali sam se nadala...
Četiri je godine prošlo od kada je Dodik "pocrnio". I još je "kažnjavanje podebljano". I kako je sankcioniran, tako je jačao!
Sad mu je "crna lista" već poprimila skoro pa zlatastu boju.
Umeđuvremenu je "pocrnio" Fadil Novalić.
Crni se! Crn da crnji ne moze biti!
Niti je prijetio otcjepljenjem, niti se bavio prenosom nadležnosti sa države na svoj rodni Gradačac, niti je obarao nužno potrebne zakone ove države, ali je "pocrnio" toliko da je sa prvog mjesta, naprosto pomeo Milorada Dodika.
Ali je zato prosto isparila crna boja s liste na kojoj je Marinko Čavara!
Bezbojni Čavara.
