Koga folira Čović?

Piše: Almasa Hadžić

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, Dragan Čović sinoć se, nakon Milorada Dodika, sastao sa ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejom Lavrovim, bez da su o tome ranije išta znali drugi politički akteri u zemlji.

Kako je saopćeno, razgovor je trajao pola sata, uključujući vrijeme koje je potrošio/la prevodilac. Dakle, ni petnaestak minuta za razgovor.

Da li se Čović s Lavrovom sastao u svojstvu zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, ili kao predsjednik HDZ-a BiH, odnosno prvog u Hrvata, kako se redovno predstavlja, zasad nema informacija.

U tih pola sata, dakle, skupa sa vremenom koje je potrošio/la prevodilac, prema Čovićevim navodima, razgovaralo se o „ozbiljnim temema važnim za budućnost BiH“ kao što su evropski i NATO put BiH, 25. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma, ekonomska saradnja dvije zemlje, bilateralni odnosi, stanje sa pandemijom koronavirusa ...

Mnogo i za razgovor od dva, tri sata i to bez prevodioca. Koga Čović folira?

Njegovo polusatno viđenje sa Sergejom Lovrovom, prema izvorima iz RS-a, došlo je na prijedlog Ambasade Ruske Federacije u BiH, a na molbe Milorada Dodika.

U želji da impresionira puk fotografijom sa ruskim ministrom vanjskih poslova, Čović je pristao na pravila političke igre u koju ga je „uvalio“ Milorad Dodik, a po kojoj u državi BiH sve može postojati, osim Države.

Za političare koji su odavno „na zubu“ politika koje BiH žele vidjeti u porodici evropskih zemalja, nimalo pohvalno.

Sve „pritužbe i žalbe“ koje je od Čovića sinoć čuo (ako je išta i čuo!), Lavrov je, sasvim sigurno, već danas zaboravio, pa i žalopojke o potrebi usvajanja novog Izbornog zakona u BiH, kao osnovnoj nepravdi koja se čini spram bosanskih Hrvata.

Nije valjda da Lavrov nema prečih poslova i briga od Izbornog zakona u BiH?!

Čovićevo sinoćnje rukovanje sa Lavrovim, ili bilo kojim drugim stranim diplomatom, u BiH neće nikoga impresionirati, kao što neće doprinjeti donošenju ni jednog pa ni Izbornog zakona u njoj.

Još manje će uticati na izgradnju boljih unutarnjih odnosa među ovdašnjim narodima koje svojim politikama truju upravo njegovi predstavnici.

To, što Čović misli da će se zbog, tobožnje ruske podrške njegovim, čitaj, Dodikovim političkim igrama država BiH od straha, unerediti, pa po hitnom postupku ispuniti sve njihove političke želje, to se, na njegovu i žalost njegovog mentora, ne može dogoditi.

Zna se, valjda, kako se zakoni donose, a i kako se dobri odnosi unutar svake države, posebno ove bosanske, grade.

Nikako hinjskim podvalama i zabijanjem čivija u leđa „onog drugog“.

Ono što su Milorad Dodik i Dragan Čović izgovorili na nedavno održanom Okruglom stolu u Vijeću sigurnosti kao i prilikom sinoćnjeg susreta sa Sergejom Lavrovim na kome su tužakali vlastitu državu i Bošnjake u njoj, oba su o sebi dali više informacija svijetu, nego što su u zadnjih deset -petnaest godina o njima napisali svi domaći i strani mediji.

Bilo je i vrijeme da se, već jednom, svijetu sami predstave.