Na Helezove tvrdnje da su pojedinci u SDP-u radili za Milorada Dodika reagovao je i aktuelni Dodikov savjetnik, ranije potpredsjednik SDS-a, Ognjen Tadić. Javno Helezovo iznošenje istine o izboru četvrtog delegata Tadić je nazvao udarom na SDP i Nikšića. SDP BiH očito je u potpunom rasulu, mišljenja je Tadić.
S. Omerašević
Bosna i Hercegovina se suočava s možda najvećim političkim izazovima i problemima u posljednjih 20 godina. Takvo stanje je nastupilo nakon održanih Općih izbora 2022. godine. Ali ono, ipak, nije rezultat onoga što su građani izabrali na glasačkim listićima, već posljedica političkih odluka, koje je donosila Trojka.
Suštinsko pitanje nakon Općih izbora održanih 2022. godine bilo je ko će u državnom Domu naroda imati četiri delegata i time doći u poziciju diktiranja uvjeta za formiranje Vijeća ministara i vlasti uopće. Ovo pitanje se, prije svega, odnosilo na delegate u Klubu srpskog naroda. SNSD nije imao dovoljno ruku u Narodnoj skupštini da sam izabere četiri delegata. Opozicija je imala siguran prolaz jednog delegata. Presudni su bili zastupnici iz tadašnjeg Pokreta za državu, njih pet.
Brojni su bili oni koji su upozoravali da nikako ne bi bilo dobro za državu dopustiti SNSD-u Milorada Dodika da u Domu naroda dobije apsolutni kontrolni mehanizam. Također, postojala je jasna računica da se vlast na državnom nivou može formirati s opozicionim strankama iz RS-a. Mnogi su zagovarali takvu opciju. Prethodno je bilo neophodno da SDS i PDP imaju dva od pet delegata u Domu naroda. Prije održavanja izbora, tokom predizborne kampanje 2022. i neposredno nakon izbora iz Trojke su optuživali SDA kako je četiri godine ranije omogućila SNSD-u četiri ruke u Domu naroda. Nazvali su to jednom od najvećih grešaka koja se nikako ne smije ponoviti. Štaviše, tvrdili su, oni nikada ne bi postupili slično. Jer – država je u pitanju. Značajnu podršku građana na izborima dobili su upravo zbog ovog obećanja.
Računica u Narodnoj skupštini RS-a bila je potpuno jasna – bilo je potrebno da zastupnici Pokreta za državu u NSRS-u glasaju za listu PDP-a i ova stranka bi, uz SDS koji je imao siguran prolaz, dobila državnog delegata. Bio bi to ključni preduvjet da se Milorad Dodik izbaci iz vlasti na državnom nivou. S druge strane, SNSD-u je bilo dovoljno da zastupnici Pokreta za državu ne glasaju ni za liste SNSD-a, ni za liste opozicije i četvrti delegat mu je bio izvjestan. U svim računicama SDP-ovi zastupnici su bili ključni, njih tri od pet (Duratović je već bio dio dogovora). I umjesto ispunjavanja datog obećanja glasačima, umjesto da se pomogne opoziciji i stvori alternativa SNSD-u i Dodiku, umjesto da se vodi računa o interesima države, SDP (Trojka) je predložio vlastitu listu i na nju stavio Vojina Mijatovića. Mnogi su to odmah ispravno protumačili, da se, zapravo, radi o direktnoj podršci Dodiku i sahranjivanju opozicije te da iza takvog dogovora upravo stoje Mijatović, SDP i Trojka.
Dodik je dobio četiri delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, u partnerskoj je vlasti s Trojkom i HDZ-om, državna vlast gotovo da ne funkcioniše, budžeta BiH za 2024. godinu nema, iako smo već u njenoj drugoj polovini...
Sve opisano je historija, samo je dio u kojem Dodik slabi državu teška sadašnjost. A izvjesno i budućnost. Iz SDP-a i Trojke su nevješto i neuvjerljivo pokušavali sakriti svoju ulogu u osiguravanju SNSD-u i Dodiku uvjeta da državu drži u šaci. A da su SDP i Trojka, zapravo, sve vrijeme radili na pozicioniranju Milorada Dodika ovih dana je još jednom za Hayat potvrdio Zukan Helez, ministar odbrane BiH i potpredsjednik SDP-a. Helez je direktno kazao kako su se pojedinci u SDP-u zalagali da četvrti delegat pripadne Dodiku i da se upravo s njim formira vlast: Nažalost, uvijek mi naumpadne da sam bio protiv ulaska Milorada Dodika u vlast i SNSD-a i protiv tog četvrtog delegata SNSD-a. Neki su me iz SDP-a uvjeravali da je to dobro, sada su u mišijoj rupi, ne vide se, a mi imamo strašne probleme.
Danas niko iz SDP-a, barem ne javno, ne tvrdi da je dobro što Milorad Dodik ima snagu koja mu je isporučena da uvjetuje i blokira rad državnih institucija. Svejedno, sasvim je jasno da odgovornost za takvo stanje snose SDP i Trojka.
Na Helezove tvrdnje da su pojedinci u SDP-u radili za Milorada Dodika reagovao je i aktuelni Dodikov savjetnik, ranije potpredsjednik SDS-a, Ognjen Tadić. Javno Helezovo iznošenje istine o izboru četvrtog delegata Tadić je nazvao udarom na SDP i Nikšića. SDP BiH očito je u potpunom rasulu, mišljenja je Tadić.
Sličan scenarij i razvoj desio se sa SDP-om, Trojkom, s jedne, i izborom HDZ-ovog Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, s druge strane. Poznato je da je Vukoja sada već novoizabrani sudija Ustavnog suda. Ali, jasno je da bez ruku zastupnika SDP-a i Trojke uopće to ne bi moglo biti tako. Slično kao u slučaju izbora delegata SNSD-a i Zukana Heleza, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović tvrdio je da je to pogrešan izbor i pozvao SDP-ovce da ne podrže Vukoju. Bećirović je svoj poziv uputio javno: U Ustavni sud BiH ne biraju se predstavnici konstitutivnih naroda, unaprijed određeni od političkih stranaka. Na kraju, iako Predsjedništvo BiH ne učestvuje u izboru sudija Ustavnog suda BiH, pozivam Parlament Federacije BiH da ne podrži izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Na poziv svog potpredsjednika Klub SDP-a se oglušio, čak su, uz glas za Vukoju, Bećiroviću uputili i kritike. Samo jedan zastupnik SDP-a nije glasao za HDZ-ovog Vukoju, iako to neglasanje vjerovatno nije odgovor na poziv Bećirovića.
SDP očito potresaju brojne krize, kako one identitetske ili ideološke, tako i organizacijske i strukturalne. Javnosti je poznat slučaj iz Sarajeva kada je bivši predsjednik Upravnog odbora Doma zdravlja Kantona Sarajevo SDP-ovac Ademir Spahić, progovorio o kriminalnim radnjama kadrova SDP-a, kako je naveo, bliskih predsjedniku stranke Nerminu Nikšiću, o sumnjivim zapošljavanjima i nabavkama... Nakon medijskog istupa u kojem je Spahić nastupio kao „zviždač“, već sutradan je isključen iz SDP-a. Slično se desilo i sa SDP-ovcima iz sarajevskih opcina Novi Grad i Sarajevo, koji su nakon ukazivanja na propuste u vlastitim redovima izbačeni iz tih redova. Odavno je jasno da bi slična sudbina zadesila i aktualnu gradonačelnicu Benjaminu Karić Londrc, kao i načelnika Starog Grada Irfana Čengića, ali Nikšić ipak još uvijek kalkuliše da mu je od njih veća korist nego šteta.
Moglo bi se zaključiti da vodstvo SDP-a ne trpi kritike, a da se za sankcije protiv Heleza i Bećirovića nisu odlučili, barem ne još uvijek, zbog pozicija na kojima se spomenuti nalaze, ali i zbog podrške koju u javnosti imaju. Ipak, sasvim je jasno da je SDP unutar sebe podijeljen, a da smjer kojim ga trenutno vodi Nikšić sa najužim saradnicima nije onaj s kojim je zadovoljno članstvo i oni koji u stranci imaju najveću podršku glasača. Treba se podsjetiti i da je aktuelni predsjednik SDP-a Nermin Nikšić još uvijek na toj poziciji iako to nije bila kongresna odluka. Zato je pravo pitanje: Je li SDP-u BiH nasušno potreban Kongres stranke?
Zbog 4. delegata SNSD-a u Domu naroda BiH, prema tvrdnji Heleza, mnogi SDP-ovci su sada u „mišijoj rupi“. Većina je uvjerenja da će Vukoja jednako mnoge poslati na istu adresu. Ali, to što pojedince naknadno bude stid, sram ili im je neugodno zbog mraka i smrada u „mišijoj rupi“ nije nikakva satisfakcija građanima dok im se ruši domovina, a boljem i sigurnijem životu se još uvijek samo nadaju. Ako ništa drugo, posebno nakon istupa Heleza i Bećirovića, javnosti mora biti jasno da za destrukciju, teško stanje i mrak u kojem se država nalazi nisu odgovorni samo Dodik ili Čović, već i većinski SDP. Da bi svanulo državi i građanima, jasno je da neophodno da prije toga svane u SDP-u.
