Kratkoročno, ova nova kineska inicijativa će koristiti Moskvi, a posebno onim ruskim firmama i zvaničnicima koji kontroliraju prirodne resurse u Sahi promovirajući povećani izvoz u Kinu. Putin bi to čak mogao pozdraviti jer to znači da i dalje može da govori o onome što opisuje kao „okretanje Rusije ka istoku“.
Ali, dugoročno gledano, takva ruta će posebno vezati Sahu i ruski Daleki istok, općenito, daleko bliže Pekingu nego dalekoj Moskvi. To bi na kraju mogao biti slučaj čak i ako Kina ne učini ništa da promijeni političke granice između sebe i Ruske Federacije – klasični oblik neokolonijalizma koji je Moskva navikla da osuđuje u drugima, ali često ne vidi da Kina koristi isti pristup unutar sadašnjih granica Rusije.
Ovakvo stanje stvari daje Pekingu sve beneficije koje želi, a da nije primoran da apsorbira troškove socijalne zaštite zbog apsorpcije dodatne teritorije i stanovništva. Željeznički projekti, kao što je najnoviji za Saku, daleko su značajniji od pukog pojavljivanja kineskih mapa Sibira i ruskog Dalekog istoka na kojima su prikazana historijska kineska imena tamošnjih mjesta, iako takve karte uvijek privlače mnogo više pažnje kako u Moskvi, tako i na Zapadu.
Istovremeno, važno je imati na umu da, čak i s kineskim resursima iza toga, izgradnja željeznice između Kine i Sake bogate resursima neće biti laka niti će se dogoditi preko noći. Većina rute će prolaziti kroz područja bez ikakvih puteva ili naseljenih centara. A to će natjerati Kineze da dovoze materijal i radnu snagu izvana, podižući bauk kineskih „gastarbajtera“ u ruskoj zemlji daleko od kineske granice gdje su postali uobičajeni. U najboljem slučaju, izgradnja će vjerovatno trajati nekoliko godina.
Po tom pitanju, historija izgradnje željeznice istočno od Urala nije ohrabrujuća. Moskva je redovno počinjala, a zatim i zaustavljala izgradnju linija zbog poteškoća koje su u to. A Kina se suočava s dodatnim izazovom na sjevernom kraju buduće linije: brzo otapanje permafrosta zahtijevat će ili ogromna ulaganja u tehnologiju zamrzivača kako bi se spriječila kolaps linije ili mogućnost da će se ruta morati stalno popravljati. Ti problemi su mučili ruske građevinske napore posljednjih godina, a Kina neće moći izbjeći ni njih ni njihove troškove.
Ali pošto Kina želi drvo, ugalj i druge minerale koje Saka može da osigura, mnogo je veća vjerovatnoća da će Peking istrajati u izgradnji ovog projekta – barem daleko više nego što je to namjera Moskve. A to će samo po sebi odjeknuti daleko izvan granica čak i Republike Saha. To bi vrlo lako moglo sugerirati liderima i narodima ruskih republika i regija istočno od Urala da i oni trebaju slijediti savjet Moskve i gledati na „istok“, a ne na „zapad“. Ali za njih bi to značilo da skrenu pogled s Moskve na Peking. Naravno, to nije ono čemu se Vladimir Putin nada, ali je još jedan primjer kako je njegov rat protiv Ukrajine izazvao kontraproduktivne posljedice daleko od bojnog polja.
