Kembridž. Grad u mjeri

Piše: Almasa Hadžić

Provesti jedan dan u gradu Kembridžu u Engleskoj, za osobu koja dolazi iz zemlje čijim stanovnicima i jutra svanjivaju i noći mrknu s mislima zarobljenim u političkim obračunima samoproglašenih nacionalnih lidera i njihovih skutonoša, znači bar nakratko biti istrgnut iz mračne svakodnevnice koja vam godinama, nezasluženo, ubija smisao ljepote života i ruši ideal po kome su obrazovanje, rad i lično pregalaštvo garant svakog uspjeha.

Nije Kembridž velegrad iz koga se put nebesa izvijaju krovovi uvijenih nebodera iza čijih šljaštećih prozora se kriju zadrigli bosovi narko kartela i umišljena gospoda sumnjivog porijekla i još sumnjivije materijalne moći.

Kembridž je grad u mjeri.

Grad u kome University of Cambridge, njegovih 31 koledž na kojim studira oko 20.000 studenata i predaje više od 6.500 profesora-predavača, među kojima su najpoznatija svjetska naučna imena iz raznih oblasti, oblikuju njegov svakodnevni život, red, pravila ponašanja.

Ni trista metara od mjesta gdje se nalazi pijaca, s ponudom sličnom svim pijacama svijeta, srest ćete studenta, kako s burekom u ruci (da, s burekom!) žuri ulicom u kojoj su smješteni najpoznatiji koledži svijeta.

Trinity College, King's College, St John's College...samo su neki iza čijih zidova se, provirite li kroz ulazne kapije zatvorene za nenajavljene i neregistrirane posjetioce, nazire ogromno prostranstvo u kome znanja stiču studenti iz raznih krajeva svijeta.

Na svakom od ovih koledža naći ćete i nekog bosanskog mladića ili djevojku koji su, zahvaljujući prethodno stečenom znanju, primljeni na studij matematike, fizike, filozofije... kao i one iz bosanskog susjedstva.

Radost je saznati da je na Trinity College, na kome se školovao i predavao naučni genije Isaac Newton, prije nekoliko godina, doktor fizike postao Sarajlija Kerim, da je na istom koledžu diplomirala Sarajka Aida, također, doktor fizke, da na univerzitetskom departmanu matematike, kao gosta predavača, često možete sresti i jednog Tuzlaka...

Studenti i studentice, raznih boja kože, nacija, jezika, država porijekla, obučeni svako po svom svjetonazoru, ali upristojenog i izgleda i držanja, u svakom trenutku spremni da korakom nazad oslobode prostor starijoj gospođi ili gospodinu što sa štapom u ruci, u redovnoj šetnji gradom, prolaze platoom ispred koledža, ni po čemu ne odaju važnost onog šta izučavaju, niti snagu znanja koju u sebi nose.

Sve je, osjeća se, u mjeri, ali i u granicama pristojnosti, nenametljivosti.

I gdje god, u onim uskim ulicama, samo na minut zastanete ugledat ćete knjižaru. Onu specijaliziranu za oblast medicine, matematike, fizike, filozofije, hemije..., knjižaru iz koje proviruju najnovija izdanja beletristike, izdanja za djecu itd.

I nigdje nećete ugledati zidove bilo koje zgrade, išarane grafitima ili bilo kakvim drugim porukama.

Sve što neko nekome treba da poruči, ili da oglasi, isprintano je na papiru i ostavljeno na za to posebno rezerviranom prostoru, mahom uličnim ogradama.

Iako je Kembridž grad tradicije, prevarit će se svako ko pomisli da je u pitanju grad lišen ponude kakvu u svijetu luksuza nude moderni šoping-centri. Iza zidova višestoljetnih zgrada u posebno oblikovanim prostorima poznati svjetski dizajneri nude najnovije kolekcije odjeće, obuće, tašni, kozmetike, ali i rekvizite koji podsjećaju na junake iz filmova o Harry Potteru itd.

I kad iza podne krenete obilaziti neku od susjednih crkava, uputite se prema jedinoj ekološkoj džamiji u Evropi u kojoj je glavni imam i dalje dr. Sead ef. Mekić iz Kaćuna, predahnuti možete, opet, uz vruć burek ili neko od brzih jela iz ponude nasmijane Moldavke koja će vas, uzgred, priupitati da, slučajno, niste iz Grčke.